close
Prijeđi na sadržaj

David Attenborough

Izvor: Wikipedija
Sir David Attenborough
Attenborough 2018.
Rodno imeDavid Frederick Attenborough
Rođenje 8. svibnja 1926. (100 god.)
Isleworth, Middlesex, Engleska
ObrazovanjeSveučilište u Cambridgeu
Zanimanje
voditelj, prirodoslovac, pisac
Godine rada1951. – danas
Titula
  • rukovoditelj programa BBC2 (1965. – 1969.)
  • predsjednik Kraljevskog društva za očuvanje prirode (1991. – 1996.)
SuprugaJane Ebsworth Oriel
(1950. – 1997.)
Djeca2
Glas
s emisije Desert Island Discs radijske postaje BBC Radio 4
Objavljeno 29. siječnja 2012.
Potpis
Portal o životopisima

Sir David Frederick Attenborough (Isleworth, 8. svibnja 1926.) britanski je voditelj, prirodoslovac, borac za očuvanje prirode, pisac, producent i pripovjedač. Voditeljstvom se počeo baviti 1954. u emisiji Potraga za životinjama (Zoo Quest); otad se pojavio u devet dokumentarnih serija objedinjenih u izdanju The Life Collection te u emisijama Svijet prirode, Životinjski svijet, Planet Zemlja, Plavi planet i Plavi planet II. Jedina je osoba koja je osvojila televizijske nagrade Britanske akademije za radove u crno-bijeloj tehnici, u boji, u visokoj razlučivosti, u 3D-u i u rezoluciji 4K. Za života je primio brojna počasna odlikovanja i nagrade, između ostalog i Primetime Emmy za izvanrednog pripovjedača.

Između šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća bio je viši rukovoditelj BBC-ja, rukovoditelj programa BBC Two i ravnatelj programa na televizijskom odsjeku BBC-ja. Premda se u početku posvećivao opisima prirode, u kasnijem dijelu karijere više je zagovarao njezinu zaštitu. Zalaže se za obnavljanje svjetske bioraznolikosti, ograničavanje rasta stanovništva, prelazak na obnovljive izvore energije, smanjenje emisija stakleničkih plinova, smanjenje potrošnje mesa i uspostavljanje većeg broja područja za očuvanje prirode. NPR je u opisu njegove voditeljske karijere i strasti prema prirodi izjavio da „sve što otkrije i što ga oduševi dok se skita svijetom prenese svojim upečatljivim polušapatom”.[1] U Ujedinjenom Kraljevstvu smatra se nacionalnim blagom premda on sam ne prihvaća taj izraz.[2][3][4]

Rani život i obitelj

[uredi | uredi kôd]

David Frederick Attenborough rođen je 8. svibnja 1926. u Isleworthu u Middlesexu,[5] a odrastao je u College Houseu u studentskom naselju University Collegea u Leicesteru, na kojem je njegov otac Frederick bio ravnatelj.[6] Po starosti je drugi od trojice sinova; njegov je stariji brat Richard postao glumac i redatelj, a mlađi brat John radio je kao voditelj poslova talijanskog proizvođača automobila Alfa Romea u Ujedinjenom Kraljevstvu.[7] Za Drugoga svjetskog rata njegovi su roditelji, uključeni u britansku volontersku mrežu Refugee Children's Movement, udomili i dvije mlade Židovke iz Njemačke.[8]

Attenborough je u djetinjstvu skupljao fosile, kamenje te primjerke biljaka i životinja.[9] Njegovoj se kolekciji divila i Jacquetta Hawkes, koja ga je dodatno potaknula na bavljenje prirodom.[10] Veći je dio vremena provodio u krugu sveučilišta. Kad mu je bilo 11 godina, čuo je da odjelu za zoologiju treba veći broj vodenjaka, pa je svaki dao po ocu za tri penija. Tada to nije otkrio, ali skupio ih je u bari u blizini odsjeka.[11] Godinu dana poslije njegova posvojena sestra Marianne dala mu je komadić jantara u kojem su bili fosili prapovijesnih stvorenja. Šezdesetak godina poslije bio je tema epizode „The Amber Time Machine” u njegovoj dokumentarnoj emisiji Svijet prirode.[12]

Godine 1936. Attenborough i njegov brat Richard otišli su na predavanje Archibalda Belaneyja, poznatijeg kao Grey Owl, u De Montfort Hallu u Leicesteru i nadahnulo ih je to koliko se zalagao za zaštitu prirode. Richard je ispričao da je Davida „potpuno oborilo s nogu to koliko je taj čovjek želio spasiti dabrove, koliko je dobro poznavao floru i faunu kanadske divljine te to što je upozoravao da će nastati ekološka katastrofa naruši li se osjetljiva ravnoteža između njih. Tada ljudima nije padalo na pamet da čovječanstvo ugrožava prirodu nesmotrenim pljačkanjem i iskorištavanjem njezinih blagodati, ali David i danas čvrsto vjeruje u to.”[7] Godine 1999. Richard je režirao biografski film o Belaneyju pod naslovom Grey Owl.[13]

Attenborough je pohađao gimnaziju Wyggeston za dječake u Leicesteru.[14] Godine 1945. dobio je stipendiju za Clare College u Cambridgeu kako bi ondje studirao geologiju i zoologiju. Bio je član studentskog kluba Sedgwick Club i diplomirao je prirodne znanosti.[15] Godine 1947. otišao je služiti vojni rok u Britanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici i dvije je godine proveo u sjevernom Walesu i estuariju Firth of Forth.[10]

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Početak rada na BBC-ju

[uredi | uredi kôd]

Kad je napustio mornaricu, Attenborough se bavio redakturom udžbenika za prirodne znanosti namijenjenih djeci. Taj mu je posao ubrzo dojadio i potom se prijavio za mjesto radijskog producenta na BBC-ju.[16]:13 Iako mu je molba za taj posao odbijena, njegov je životopis privukao pozornost Mary Adams, čelnice odsjeka za televizijski obavijesni program na BBC-ju.[17] Attenborough, poput većine Britanaca u to doba, nije imao televizor i dotad je pogledao samo jednu emisiju.[16]:10–11

Adams mu je ponudila tromjesečni tečaj obuke i Attenborough je pristao. Godine 1952. pridružio se BBC-ju na puno radno vrijeme. U početku su ga odgovarali od pojavljivanja pred kamerama jer je Adams smatrala da ima prevelike zube,[16]:13 a s vremenom je postao producent odsjeka za obavijesni program. Među ranim su mu projektima kviz Animal, Vegetable, Mineral? i Song Hunter, emisija o narodnoj glazbi koju je vodio Alan Lomax.[16]:13

Počeo se baviti emisijama o prirodi kad je postao producent i voditelj trodijelne emisije Animal Patterns.[18]:49–53 U toj su se emisiji pojavljivale životinje iz londonskoga zoološkog vrta, a prirodoslovac Julian Huxley govorio je o tome kako se maskiraju, služe aposemijom i izvode svadbene plesove. Zahvaljujući toj emisiji Attenborough je upoznao Jacka Lestera, upravitelja zoološkog odjela za gmazove, i odlučili su snimiti emisiju o prikupljanju egzotičnih životinja. Ta je emisija naposljetku postala Potraga za životinjama (Zoo Quest), prvi put prikazana na televiziji 1954., a Attenborough je, budući da se Lester razbolio, silom prilika postao voditelj.[19]

Attenborough (desno) razgovara s Vivianom Fuchsom (lijevo) i Edmundom Hillaryjem (u sredini) 1956.

Godine 1957. u Bristolu je uspostavljena BBC-jeva prirodoslovna jedinica. Premda je dobio poziv da joj se pridruži, Attenborough je odbio jer se nije želio preseliti iz Londona, gdje je živio sa svojom mladom obitelji. Umjesto toga osnovao je svoj odjel – Jedinicu za putovanja i istraživanja[16]:60–61 – što mu je omogućilo da i dalje bude voditelj emisije Potraga za životinjama i producent drugih dokumentarnih emisija, među kojima su i Travellers' Tales i Adventure.[16]:60–61 Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća povukao se s mjesta trajnog zaposlenika na BBC-ju da bi se mogao upisati na poslijediplomski studij socijalne antropologije u Londonskoj školi ekonomije, ali je nastavio snimati i tijekom studija.[20] Naposljetku se pristao vratiti na BBC kao rukovoditelj programa BBC Two prije nego što je uspio dovršiti studij.[21]

Rukovodstvo na BBC-ju

[uredi | uredi kôd]

U ožujku 1965. Attenborough je postao rukovoditelj programa BBC Two i na tom je položaju zamijenio Michaela Peacocka.[22] U svoj je ugovor ubacio klauzulu koja mu je omogućila da povremeno i dalje snima emisije. Iste je godine snimao slonove u Tanzaniji, a četiri godine poslije snimio je trodijelnu dokumentarnu seriju o kulturnoj povijesti indonezijskog otoka Balija. Za potrebe filma A Blank on the Map iz 1971. pridružio se prvoj zapadnjačkoj ekspediciji prema udaljenoj gorskoj dolini na Novoj Gvineji u potrazi za izgubljenim plemenom.[23]

BBC Two počeo je s emitiranjem 1964., ali bio je bez većeg odjeka u javnosti. Kad je Attenborough postao rukovoditelj programa, brzo je odbacio maskotu klokana i izmijenio raspored emisija. Nastojeći učiniti ponudu raznovrsnijom i drukčijom u usporedbi s drugim televizijskim mrežama, na program je uvrštavao emisije o glazbi, umjetnosti, zabavi, arheologiji, eksperimentalnoj komediji, putovanjima, kazalištu, sportu, poslovanju, znanosti i prirodoslovlju, a nekoliko njih prikazivalo se istih večeri. Među emisijama koje je zatražio i odobrio jesu Man Alive, Call My Bluff, Chronicle, The Old Grey Whistle Test, Leteći cirkus Montyja Pythona i The Money Programme.[24] S pojavom televizije u boji Attenborough je na BBC-ju počeo prikazivati sportsku emisiju Pot Black o snookeru; sport je izabrao jer uključuje obojene kugle i jer je mogao istaknuti prednosti televizije u boji.[25] Toj je emisiji naknadno pripisana zasluga za popularizaciju tog sporta do osamdesetih godina 20. stoljeća.[26]

Jedna od njegovih važnijih odluka bila je zatražiti i prikazati Civilizaciju, dokumentarnu seriju o povijesti europske umjetnosti u trinaest epizoda da bi se njome mogla pokazati kvaliteta nove televizije u boji ultravisoke frekvencije. Premijerno je prikazana 1969. i dobro je primljena; vodio ju je sir Kenneth Clark i postavila je temelje autorskim dokumentarcima, koji su tada neslužbeno bili poznati kao „maljevi”.[27][28] Potom su uslijedile serije Čovjekov uspon (The Ascent of Man) Jacoba Bronowskog (koju je Attenborough također zatražio) i America: A Personal History of the United States Alistaira Cookea. Attenborough je smatrao da bi priča o evoluciji bila dobra tema za takve dokumentarne serije, što je spomenuo Christopheru Parsonsu, producentu prirodoslovne jedinice, koji je osmislio naslov Life on Earth i vratio se u Bristol kako bi počeo izrađivati planove za seriju. Attenborough je želio biti voditelj u toj seriji, ali to nije bilo moguće jer je još bio rukovoditelj.[29]

Dok je vodio BBC Two, Attenborough je odbacio molbu za voditeljski posao Terryja Wogana tvrdeći da nije bilo odgovarajućih mjesta. Program je već imao irskog voditelja, a Attenborough je 2016. izjavio: „Ispali bismo smiješni da smo imali dva Irca među voditeljima na BBC-ju Two.”[30] Attenborough je također izjavio da je u to vrijeme odobrio brisanje televizijskog sadržaja da bi smanjio troškove; jedna od serija koja je tako izbrisana jest On a Margin Alana Bennetta. Komentirao je da je požalio zbog te odluke.[31]

Godine 1969. promaknut je u ravnatelja programa, čime je postao odgovoran za raspored obaju BBC-jevih programa.[32] U opis tog posla ulazila su dogovaranja proračuna, odlasci na sastanke odbora te otpuštanja zaposlenika i time se odvojio od snimanja emisija. Kad su ga 1972. predložili za glavnog direktora BBC-ja, nazvao je brata Richarda i priznao mu da nema volje za taj posao. Početkom iduće godine napustio je položaj da bi se vratio snimanju emisija te mogao skicirati i voditi veliku dokumentarnu seriju o prirodi.[9]

Kad je napustio položaj, Attenborough je postao samostalni voditelj te je s ekipom iz prirodoslovne jedinice posjetio Indoneziju. Ondje je snimio građu za seriju Eastwards with Attenborough (iz 1973.), koja je tematski bila nalik na Potragu za životinjama. Attenborough je izjavio da želi raditi u Aziji jer su prethodne dokumentarne serije o prirodi uglavnom govorile o Africi.[18]:201–212 Te je godine Attenborough pozvan da u Kraljevskoj instituciji održi božićno predavanje o jeziku životinja.[33] Poslije rada na seriji Eastwards with Attenborough počeo je skicirati scenarij za Life on Earth.[34]

Kako je Attenborough imao velike planove za tu seriju, BBC je odlučio sklopiti ugovor s američkom mrežom da bi osigurao dovoljno novca. Za vrijeme tih dogovora radio je na brojnim drugim televizijskim projektima. Bio je voditelj u emisiji o umjetnosti urođeničkih naroda (The Tribal Eye, 1975.) i u emisiji o istraživačkim putovanjima (The Explorers, 1975.).[34] Vodio je i BBC-jevu emisiju za djecu pod nazivom Fabulous Animals (1975.) o kriptozoologiji, tj. o izmišljenim bićima kao što su sirene i jednorozi.[35] BBC je s vremenom potpisao ugovor o produkciji s Turner Broadcastingom i Life on Earth počeo se snimati 1976.[36] Godine 1979. posjetio je Kinu i prvi na zapadu izvijestio o kineskoj politici jednoga djeteta.[37]

Serijal dokumentaraca Život

[uredi | uredi kôd]

Godine 1979. počela se prikazivati dokumentarna serija Život na Zemlji; bio je to početak Attenboroughova rada koji je postavio standarde za snimanje biljnoga i životinjskoga svijeta i utjecao na kasnije dokumentariste. Ozbiljno se postavivši prema temi i uzevši najnovija otkrića u obzir, Attenborough i njegov produkcijski tim stekli su povjerenje znanstvenika i s njima naposljetku surađivali u izradi serije.[16]:289–291

U uspjehu serije ulogu je igrala i inovacija; da bi Attenborough dobio željene kadrove, osmišljene su nove snimateljske tehnike, a pojedina zbivanja i životinje prvi su put prikazani na televiziji. Zahvaljujući međunarodnim letovima Attenborough je za svaku epizodu mogao posjetiti nekoliko lokacija diljem svijeta, a katkad je u jednoj sekvenciji posjetio i više kontinenata. Premda je bio u ulozi voditelja, provodio je manje vremena pred kamerama kako bi više prostora posvetio temama epizoda.[38]

Pet godina poslije uspjeha Života na Zemlji BBC je premijerno počeo prikazivati također uspješnu seriju Živi planet,[18]:233 u kojoj se Attenborough posvećuje ekologiji i prilagodbama živih bića njihovu okolišu. Godine 1990. Iskušenja života okončala su prvu trilogiju o životu prikazujući životinjsko ponašanje u različitim životnim stadijima života.[39]

U devedesetim godinama 20. stoljeća Attenborough se nastavio koristiti naslovom „Život” (Life) u izradi ostalih autorskih dokumentarnih serija. Godine 1993. bio je voditelj Života u zamrzivaču, prve televizijske emisije posvećene životu na Antarktici. Premda je već bio u dobi za odlazak u mirovinu, pažnju je potom počeo poklanjati specijaliziranim temama o životu na Zemlji. Prva su takva tema bile biljke, zahtjevne njegovim producentima zbog višesatnih snimki uglavnom nepokretnih bića. Te su snimke naposljetku prikazane u seriji Privatni život biljaka (1995.), u kojima su uporabom intervalnog snimanja radi ubrzavanja njihova rasta biljke prikazane kao dinamični organizmi. Ta je serija osvojila nagradu Peabody.[40]

Zatim je uslijedila serija o pticama, na koju je Attenborougha potaknuo ornitolog u BBC-jevoj prirodoslovnoj jedinici. Premda nije promatrao ptice i nije bio stručnjak za njih, zaključio je da će u Životu ptica (1998.) ipak pokriti njihovo ponašanje. Godine 1999. ta je serija osvojila nagradu Peabody.[41] Redoslijed ostalih dokumentaraca u serijalu „Život” ovisio je o razvoju tehnologije snimanja. U seriji Život sisavaca (2002.) noćnim i infracrvenim kamerama pratilo se ponašanje noćnih životinja, a u njoj je Attenborough prikazan s, među ostalim, čimpanzama, plavetnim kitom i sivim medvjedom. Zahvaljujući razvoju makrofotografije prvi je put postalo moguće prikazati ponašanje malih bića; tako je 2005. Život u grmlju gledateljima predstavio svijet beskralježnjaka.[42]

Attenborough, shvativši da je dvadeset godina stvarao zbirku serija o svim većim grupama kopnenih životinja, ali da je izostavio gmazove i vodozemce, snimio je seriju Hladnokrvni život, koja se počela prikazivati 2008. Sve dokumentarne serije od Privatnog života biljaka do Hladnokrvnog života uvrštene su na DVD enciklopediju Life on Land (Život na kopnu). Attenborough je komentirao: „Povijest evolucije je gotova. Zadaća je ispunjena. Da ste me prije dvadeset godina pitali hoćemo li se ikad okušati u takvu golemu zadatku, rekao bih vam da se ne šalite. Te emisije pričaju priču i siguran sam da će je ubuduće drugi ispričati bolje od mene, ali nadam se da, ako ih itko bude gledao za pedeset godina, i dalje nešto reći o svijetu u kojemu živimo.”[43]

Međutim, godine 2010. izjavio je da bi se njegova serija Početak života (First Life), posvećena povijesti života prije vremena obrađena u seriji Život na Zemlji, trebala uvrstiti u serijal „Život”. U dokumentarnom filmu Attenboroughovo putovanje izjavio je: „Ta serija, koju nisam uvažavao sve dok nisam počeo raditi na njoj, zaključuje taj niz”.[44]

Poslije Života na Zemlji

[uredi | uredi kôd]
Attenborough tijekom snimanja komentara za dokumentarac u Kennedy Space Centeru na Floridi; iza njega nalazi se svemirska letjelica Columbia.

Attenborough se, osim dokumentarnim serijama u serijalu Život, posvetio i drugim televizijskim dokumentarcima, uglavnom prirodoslovne tematike. Godine 1987. napisao je scenarij za Prvi raj, seriju o čovjekovu utjecaju na prirodu Sredozemlja, u kojoj je bio i voditelj. Dvije godine poslije svoju strast prema fosilima prikazao je u seriji Izgubljeni svjetovi, nestali životi.[45]

Narator je u svakoj epizodi Životinjskog svijeta (Wildlife on One), dokumentarne serije programa BBC One koja se prikazivala od 1977. do 2005. i za koju su snimljene ukupno 253 epizode. Na vrhuncu popularnosti tjedno ju je gledalo između osam i deset milijuna ljudi, a epizodu „Meerkats United” iz 1987. BBC-jevi su gledatelji u anketi proglasili najboljim dokumentarcem o biljkama i životinjama svih vremena.[46] Za naraciju je zaslužan na više od pedeset epizoda serije Svijet prirode BBC Twoa. Svijet o nama, emisiju koja joj je prethodila, Attenborough je osmislio 1969. za televiziju u boji.[47] Godine 1997. čitao je tekst u seriji BBC Wildlife Specials, u kojoj je svaka epizoda posvećena karizmatičnoj vrsti i snimljena za četrdesetu godišnjicu postojanja BBC-jeve prirodoslovne jedinice.[48]

Nastavio je surađivati sa spomenutom jedinicom i u novom tisućljeću kao scenarist i narator. Alastair Fothergill, viši producent s kojim je Attenborough surađivao na Iskušenjima života i Životu u zamrzivaču, radio je na Plavom planetu (2001.), prvoj BBC-jevoj seriji o morskome svijetu.[49] Odlučio je da u emisiji neće biti voditelja zbog teškoća koje izaziva govor u ronilačkoj opremi, ali je zatražio Attenborougha da u njoj čita tekst. Isti su suradnici radili i na Planetu Zemlji (2006.), najvećoj televizijskoj dokumentarnoj seriji o prirodi i prvoj BBC-jevoj seriji o životinjama i biljkama snimljenoj u visokoj rezoluciji.[50]

Godine 2009. Attenborough je bio narator i jedan od autora Života, serije u deset epizoda posvećene izvanrednim životinjskim ponašanjima,[51] a tekst je čitao i u seriji Veliki događaji u prirodi, koja prikazuje kako mijene godišnjih doba izazivaju veličanstvene prizore u prirodi.[52] U siječnju 2009. BBC je zatražio Attenborougha da snimi dvadeset desetominutnih monologa o povijesti prirode, koji su se potom emitirali na radijskoj postaji BBC Radio 4 svakog petka uvečer pod nazivom Životne priče Davida Attenborougha.[53]

Godine 2011. Fothergill je Attenboroughu dao veću ulogu u Zamrznutom planetu, seriji o povijesti polarnih regija. Attenborough se pojavio pred kamerama, čitao je tekst i napisao je scenarij za posljednju epizodu. Attenborough je bio narator i u Priči o životu, prvoj seriji BBC-jeve jedinice u rezoluciji 4K. U seriji Planet Zemlja II (2016.) ponovno je bio narator i voditelj, a uvodnu glazbu za najavnu špicu skladao je Hans Zimmer.[54][55]

Attenborough na prikazivanju Velikog koraljnog grebena 2015.

U listopadu 2014. BBC je najavio tri nova Attenboroughova dokumentarca. Attenboroughove rajske ptice i Attenboroughove velike ptice prikazivale su se na programu BBC Two, a Hodajući divovi, koji govori o otkriću velikih kostiju dinosaura u Južnoj Americi, prikazan je na programu BBC One.[56] Godine 2015. BBC je zatražio Atlantic Productions da snimi trodijelnu seriju Veliki koraljni greben s Attenboroughom na voditeljskom položaju. Ta je serija bila deseti projekt Attenborougha i Atlantica i u njoj se vratio na lokaciju koju je prvi put snimio 1957.[57][58]

Attenborough je na radiju bio jedan od voditelja emisije Tweet of the Day.[59] Attenborough je sklopio partnerstvo sa Skyem i radio je na dokumentarcima za njegovu novu 3D mrežu Sky 3D. Prvo su surađivali na Letećim čudovištima u 3D-u, filmu koji govori o pterosaurima i koji je premijerno prikazan na Božić 2010.[60] Kralj pingvina u 3D-u, drugi film, uslijedio je godinu dana poslije. Idući projekt u tri dimenzije, Osvajanje neba, koji je izradio tim koji je osvojio nagradu BAFTA za Živi prirodoslovni muzej Davida Attenborougha, premijerno je prikazan na Skyu 3D na Božić 2014.[61]

Attenborough je bio narator triju sezona serije David Attenborough: Čuda prirode na UKTV-jevu kanalu Watch; prva se sezona počela emitirati 2013. Također je čitao tekst u Divljoj Karnataci, prvom većem indijskom prirodoslovnom filmu.[62] Serija Plavi planet II prvi je put emitirana 2017., a Attenborough je ponovno bio u voditeljskoj ulozi.[49] Dobro je primljena, a u jednom ju je trenutku u Ujedinjenom Kraljevstvu gledalo 14,1 milijuna ljudi.[63][64] Smatra se da je potaknula veće zanimanje javnosti, medija i politike za onečišćenje plastikom.[65][66] Čitao je tekst u petodijelnoj seriji Dinastije (2018.), a svaka epizoda govorila je o jednoj vrsti.[67][68] Godine 2021. vodio je trodijelnu seriju Attenboroughov život u boji[69] i petodijelnu seriju Igra parenja.[70]

Attenborough se vratio prapovijesnim bićima u dokumentarcima Dinosauri: posljednji dan i Prapovijesni planet, prikazanim u travnju i svibnju 2022. Godine 2025. bio je voditelj u Divljem Londonu, u kojem je prikazao životinje koje žive u tom gradu.[71][72]

Zagovaranje zaštite okoliša

[uredi | uredi kôd]

Na početku novoga tisućljeća Attenboroughovi su autorski dokumentarci počeli prenositi više ekoloških poruka. U Stanju planeta (2000.), oslonivši se na suvremene znanstvene dokaze i intervjue s vodećim znanstvenicima i konzervatorima, procijenio je koliko ljudi utječu na prirodu. Poslije se posvetio globalnom zatopljenju (Istina o klimatskim promjenama, 2006.) i prirastu stanovništva (Koliko ljudi može živjeti na planetu Zemlji?, 2009.). Za pedesetu je godišnjicu postojanja BBC-jeve prirodoslovne jedinice 2007. snimio emisiju o patnji ugroženih vrsta za BBC-jev projekt Spašavanje planeta Zemlje.[73][74]

Godine 2019. čitao je tekst za Naš planet, dokumentarnu seriju u osam epizoda na Netflixu.[75] Ta serija, za razliku od većeg dijela njegova rada na BBC-ju, naglašava koliko čovječanstvo šteti prirodi.[18]:247–251 Također je čitao tekst za film Divlja Karnataka o šumskom dijelu u istoimenoj indijskoj saveznoj državi.[76] Godine 2019. premijerno je prikazan Attenboroughov dokumentarni film o klimatskim promjenama pod naslovom Klimatske promjene – činjenice. Ton filma bio je pesimističniji nego u njegovim prijašnjim dokumentarnim radovima.[77][78] Uslijedio je film Izumiranje: činjenice, djelomično utemeljen na IPBES-ovu izvještaju o smanjenju bioraznolikosti.[79][80]

Godine 2020. bio je narator u dokumentarnom filmu David Attenborough: život na našem planetu, u kojem se osvrće na svoju prirodoslovnu karijeru i govori o tome čemu se nada u budućnosti.[81] Objavljen je 4. listopada 2020. na Netflixu.[82] S Netflixom je surađivao i na dokumentarnom filmu Rušenje granica: znanost našeg planeta, objavljenu 4. lipnja 2021.[83] U listopadu 2020. počeo je snimati lokacije u Cambridgeu za potrebe serije Zeleni planet.[84] Godine 2021. čitao je tekst za Savršeni planet, geoznanstvenu seriju koja se prikazivala na BBC-ju One.[85]

Igrao je ključnu ulogu u pripremanju terena za Konferenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26), na kojoj je održao uvodni govor.[86] U njemu je izjavio da ljudi „[od svih bića u Zemljinoj povijesti] najbolje rješavaju probleme” te da gaji nadu u budućnost zaključivši: „Za svojega sam života svjedočio groznu propadanju. Vi biste za svojega trebali očekivati prekrasan oporavak.”[87]

Godine 2022. Program Ujedinjenih naroda za okoliš proglasio ga je prvakom Zemlje „zbog posvećenosti istraživanjima i dokumentiranju te zalaganje za zaštitu prirode i njezinu obnovu”.[88][89]

Stavovi i aktivizam

[uredi | uredi kôd]

Okoliš

[uredi | uredi kôd]
Attenborough 2003. pokreće ARKive, globalnu inicijativu za „očuvanje ugroženih svjetskih vrsta s pomoću moći fotografija života u divljini”

Attenborough u emisijama često spominje čovjekov utjecaj na prirodu. Primjerice, posljednja epizoda serije Živi planet potpuno je posvećena temi ljudskog uništavanja okoliša i načinima na koje se ono može zaustaviti. Usprkos tomu bio je na meti kritika zbog nedovoljnih ekoloških poruka. Godine 2018., dok je reklamirao Dynasties, izjavio je da stalne poruke o svemu što prijeti biljnom i životinjskom svijetu gledateljima mogu „ostaviti loš okus u ustima”.[90]

Pojedini aktivisti za zaštitu okoliša smatraju da emisije poput njegovih daju lažnu sliku o idiličnoj prirodi i da se u njima ne govori dovoljno o tome da je ljudi sve više ugrožavaju.[91]:25–26[92][93][94] Međutim, dobio je pohvale za ekološke poruke koje je iznio u filmovima iz 2019. i 2020. kao što su Izumiranje: činjenice (Extinction: The Facts), koji prikazuje šesto masovno izumiranje u tijeku,[95] Klimatske promjene – činjenice (Climate Change – The Facts) i Život na našem planetu.[96][97][98][99] U seriji Sedam svjetova, jedan planet (Seven Worlds, One Planet) Attenborough govori o rašumljivanju i njegovim pogubnim posljedicama za planet i vrste.[100]

Godine 2005. i 2006. podržao je projekt BirdLife International, kojim se nastojalo zaustaviti ubijanje albatrosa.[101] Podržao je WWF-ovu kampanju kojom se 220 000 kilometara kvadratnih kišne šume na Borneu proglasi zaštićenim područjem.[102] Potpredsjednik je zaklada The Conservation Volunteers[103] i Fauna and Flora International,[104] predsjednik zaklade Butterfly Conservation[105] i umirovljeni predsjednik Leicestershire and Rutland Wildlife Trusta.[106]

Godine 2003. Attenborough je uime zaklade World Land Trust pozvao na stvaranje rezervata kišne šume u Ekvadoru u spomen Christopheru Parsonsu, producentu Života na Zemlji i njegovu prijatelju koji je preminuo godinu dana prije.[107] Iste je godine pomogao pokrenuti ARKive,[108] globalni projekt koji je zamislio Parsons kojim se svi mediji o prirodi nastoje prikupiti u digitalnom obliku. ARKive je inicijativa zaklade Wildscreen, a Attenborough je pokrovitelj te zaklade.[109] Naknadno je postao pokrovitelj World Land Trusta. Godine 2020. podržao je kampanju Fauna and Flora Internationala kojom se tražila privremena obustava globalnoga dubinskog rudarenja zbog njegova utjecaja na morska bića.[110]

Za pandemije koronavirusa Attenborough je zastupao Londonsku zoološku udrugu i njezina nastojanja za očuvanje životinja, na koja je negativno utjecala nepovoljna gospodarska situacija.[111] Godine 2020. proglašen je članom odbora za dodjelu nagrada Earthshot,[112] koju je uspostavio princ William i koja se dodjeljuje osobama koje pomažu u rješavanju ekoloških problema.[113][114] Pokrovitelj je zaklade Friends of Richmond Park i član je savjetodavnog odbora časopisa BBC Wildlife.[115]

Attenborough je u početku sumnjao u to da na klimatske promjene utječu ljudi i izjavio je da ga je predavanje iz 2004. konačno uvjerilo u to da su ljudi odgovorni za njih. O tome se nije izjašnjavao do 2006.[116][117] Attenborough je 2021. održao govor na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i pozvao je svjetske vođe da smanje emisije.[118][119] Podržao je prijedlog operne kuće Glyndebourne da se na području iznimne prirodne ljepote sagradi vjetroagregat.[120] U dokumentarnom filmu David Attenborough: Život na našem planetu iz 2020. zalaže se za to da ljudi postanu vegetarijanci ili smanje unos mesa kako bi zaštitili životinjski svijet. Komentirao je da „planet ne može hraniti milijarde mesoždera”.[121]

Svjetsko stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Attenborough je povezao ljudski utjecaj na okoliš s prirastom stanovništva.[122][123][124] Kritiziran je zbog svojih stavova o prenaseljenosti[125] i kontroli broja stanovništva.[126] Pokrovitelj je Population Mattersa,[127] britanske dobrotvorne udruge koja se zalaže za planiranje obitelji, održivu potrošnju i održiv broj stanovnika.[128][129] Godine 2013. u razgovoru s Radio Timesom Attenborough je izjavio da su ljudi „pošast za Zemlju”,[130][131] a slanje hrane državama pogođenim glađu nazvao je „besmislenim”.[126][132] Pozvao je na daljnju raspravu o prirastu stanovništva[126] i izjavio je da se u više od pola stoljeća „broj ljudi utrostručio”.[133]

Komentirao je da bi se poboljšanjem ženskih prava diljem svijeta učinkovito „ograničio naš natalitet”.[134] Izjavio je i da su „svi oni koji misle da u ograničenom okruženju može postojati beskrajan rast ili luđaci ili ekonomisti”.[134]

Stavovi o evoluciji i kreacionizmu

[uredi | uredi kôd]

Attenborough se izjašnjava kao agnostik.[135][136] Na pitanja je li ga priroda nadahnula da počne vjerovati u stvoritelja uglavnom odgovara ovom pričom, u kojoj spominje parazitskog oblića vrste Onchocerca volvulus:

„Moj je odgovor da kreacionisti, kad govore o Bogu koji je posebno stvorio svaku pojedinu vrstu, uvijek ističu kolibriće ili orhideje, suncokrete i prekrasne stvari. Ali ja uglavnom pomislim na parazitskog oblića koji probija oko dječaku koji sjedi na obali rijeke u zapadnoj Africi, [oblića] zbog kojeg će oslijepjeti. I [onda ih upitam]: 'Želite li reći da Bog u kojeg vjerujete, za kojeg tvrdite i da je milostiv, kojemu je stalo do svakoga od nas, želite li reći da je Bog stvorio ovog oblića koji može živjeti samo u oku nevina djeteta i nikako drukčije? Zato što mi se to ne slaže s Bogom koji je prepun milosrđa.'”[137]

Izjavio je da dokazi na cijelom svijetu jasno upućuju na to da se evolucijom najbolje može objasniti raznolikost života i da, „što se [njega] tiče, ako i postoji božansko biće, onda je prirodu oblikovalo izabravši organsku evoluciju”. U razgovoru s Markom Lawsonom za BBC Four na pitanje je li ikad bio religiozan odgovorio je „ne”. Komentirao je da mu „nikad nije palo na pamet da vjeruje u Boga”.[138]

Godine 2002. Attenborough se s pojedinim svećenicima i znanstvenicima usprotivio uvrštavanju kreacionizma u kurikul britanskih privatnih škola koje financira vlada i koje imaju privatne sponzore.[139] Sedam godina poslije komentirao je da je Knjiga Postanka, poručivši da svijet postoji kako bi ga ljudi podredili sebi, poučila brojne naraštaje da mogu „vladati” okolišem i da je stoga velik dio prirode opustošen. U znanstvenom časopisu Nature komentirao je: „Zato su darvinizam i činjenica evolucije iznimno bitni, takav je stav izazvao toliku devastaciju i zato smo u situaciji u kojoj jesmo.”[140]

Početkom 2009. BBC je prikazao Attenboroughov televizijski dokumentarni film Charles Darwin i drvo života. Attenborough je, govoreći o njemu, izjavio: „Ljudi mi pišu da je evolucija samo teorija. Nije teorija. Evolucija je čista povijesna činjenica. Dokazi izbijaju iz svakog ugla. Pitanje je teorije je li prirodna selekcija mehanizam i je li jedini mehanizam. To je teorija. No povijesna je činjenica da su dinosauri zaslužni za ptice, a sisavci za kitove. To nije teorija.”[141] Iznimno se protivi kreacionizmu i inteligentnom dizajnu koji je s njim povezan tvrdeći da su rezultati ankete prema kojima četvrtina nastavnika biologije u britanskim državnim školama smatra kako bi se kreacionizam trebao poučavati uz evoluciju na biologiji „užasni”.[141]

U ožujku 2009. Attenborough je gostovao u emisiji Friday Night with Jonathan Ross, u kojoj je izjavio kako smatra da evolucija ne isključuje postojanje boga i izjasnio se kao agnostik. Komentirao je: „Moj je stav ovakav: ne znam je li ovako ili onako, ali ne bih rekao da je evolucija suprotstavljena vjeri u boga.”[142]

Attenborough je s evolucijskim biologom Richardu Dawkinsu i ostalim znanstvenicima potpisom podržao kampanju organizacije British Humanist Association (BHA) u kojoj se traži da se „kreacionizam izbaci iz školskog kurikula biologije i da se u školama više uči o evoluciji”.[143]

BBC i javna radiodifuzija

[uredi | uredi kôd]

Attenborough oduvijek podržava BBC, javnu radiodifuziju i radiotelevizijsku pretplatu. Izjavio je da je javna radiodifuzija „jedna od stvari po kojoj se ova država [Ujedinjeno Kraljevstvo] ističe” i zbog koje želi ondje živjeti i dalje.[144] Komentirao je da se ne može svesti na pojedine emisije, nego da može „učinkovito djelovati samo kao mreža [...] koja mjeri svoj uspjeh ne samo po veličini publike nego i po rasponu [emisija] u rasporedu”.[145]

„... BBC je po minuti gotovo u svakoj kategoriji najjeftiniji u usporedbi s ostalim svjetskim cijenama i pruža najbolju kvalitetu. [...] BBC je otpustio golem broj zaposlenika. Drastično se smanjio, a ako novac za pretplatu namijenite nečemu drugome, smanjit ćete kvalitetu i usluge. [...] Mnogi žele da BBC oslabi. Govore o tome kako je pretplata grozan namet. No to je zasad najbolja cijena. Četiri radijske postaje i sam bog zna koliko televizijskih programa. To je sitnica.”[144]

Attenborough je izjavio da su se ljudi često željeli riješiti BBC-ja i dodao je: „Uvijek je bilo problema zbog pretplate, a kad ne biste bili na oprezu, možete se kladiti da bi je mnogo ljudi htjelo ukinuti. BBC se temelji na pretplati i ako je uništite, radiodifuzija... se pretvara u pustoš.”[146] Izjavio je da žali zbog nekih promjena koje je devedesetih godina 20. stoljeća u BBC uveo John Birt, koji je uspostavio unutarnje tržište, smanjio i raspustio neke odsjeke te izradu većeg dijela emisija prepustio vanjskim suradnicima.[147]

Premda je rekao da su Birtove izmjene imale loše rezultate, također je izjavio da se „BBC morao promijeniti”.[147][148] Godine 2008. kritizirao je BBC-jev televizijski raspored izjavivši da su dvije glavne mreže – BBC One i BBC Two – za koje je komentirao da su „u početku surađivale”, „na program istodobno ubacuju emisije iste vrste, što se protivi razlogu zbog kojeg je BBC uopće dobio drugu mrežu”.[145]

Politička stajališta

[uredi | uredi kôd]

Godine 1998. za sebe je rekao da je „tipični dosadni ljevičar i liberal” i dodao je da je tržišno gospodarstvo „užasno”.[147] Godine 2013. s rock-gitaristima Brianom Mayem i Slashem usprotivio se politici britanske vlade za odstranjivanje jazavaca u Ujedinjenom Kraljevstvu pojavivši se u pjesmi posvećenoj jazavcima.[149] Godine 2014. u pismu upućenu Guardianu, koje je potpisao s još 199 osoba iz javnoga života, izjavio je da se nada kako će se Škotska na referendumu izjasniti da želi ostati dio Ujedinjenog Kraljevstva.[150] Prije općih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu 2015. Attenborough je bio jedna od zvijezda koja je za ulazak u parlament podržala Caroline Lucas, kandidatkinju Zelene partije Engleske i Walesa.[151]

U intervjuu iz 2020. Attenborough je kritizirao pretjerani kapitalizam rekavši da narušava ekološku ravnotežu; dodao je da se „nekako moraju suzbiti viškovi koje nam je donio kapitalistički sustav” te da „nas pohlepa zapravo ne čini radosnima” iako je dodao da „to ne znači da je kapitalizam mrtav”.[152] Također je izjavio da žali zbog toga što u međunarodnoj politici nema dovoljno suradnje kad je riječ o problemu klimatskih promjena: „Na ovom planetu nijedna nacija ne bi smjela voditi glavnu riječ.” [153] Godine 2021. na sastanku vođa G7 izjavio je da „nošenje s klimatskim promjenama nije samo znanstveni ili tehnološki nego i politički izazov” i pozvao ih je da se više zauzmu za njih.[154] Također je izjavio da „smo na rubu toga da destabiliziramo čitav planet”.[155]

Godine 2023. New Statesman izjavio je da je Attenborough osoba „od neprocjenjive važnosti za zelenu diplomaciju” u Ujedinjenom Kraljevstvu i uvrstio ga je na dvadeset i treće mjesto popis najmoćnijih britanskih ljevičara, iznad brojnih izabranih političara.[156]

Privatni život

[uredi | uredi kôd]

Obitelj

[uredi | uredi kôd]

Godine 1950. oženio se Jane Elizabeth Ebsworth Oriel. Preminula je 1997.[157] S njom je dobio dvoje djece: Roberta i Susan.[158] Robert je izvanredni profesor bioantropologije u Školi za arheologiju i antropologiju u Canberri.[159] Susan je nekoć bila ravnateljica u osnovnoj školi.[14] Sam Attenborough živi u South West Londonu, u blizini Richmond Parka.[160]

Religija

[uredi | uredi kôd]

Attenborough je agnostik.[135][136] Roditelji ga za djetinjstva nisu poučavali vjeri; izjavio je: „Nikad mi zapravo nije palo na pamet da vjerujem u Boga.” Također je rekao da mu „manjka hrabrosti” da se izjasni kao ateist i ne vjeruje da teorija evolucije nužno isključuje postojanje božanske sile.[139]

Godine 2002. uz razne se znanstvenike i svećenike javno usprotivio uvrštavanju kreacionizma u kurikule privatnih škola koje financira vlada.[139]

Zdravlje i dugovječnost

[uredi | uredi kôd]

U lipnju 2013. ugrađen mu je srčani elektrostimulator, a dvije godine poslije zamijenjena su mu oba koljena.[161] U rujnu 2013. na pitanje o umirovljenju odgovorio je: „Da zarađujem vađenjem ugljena, doista bi mi bilo drago da završim s time. No neću stati. Obilazim svijet u potrazi za najzanimljivijim stvarima. Stvarno imam sreće.”[128]

Attenborough je 8. svibnja 2026. napunio 100 godina.[162] Njegov su rođendan proslavile istaknute osobe i organizacije diljem svijeta, a kralj Karlo III. uputio mu je rođendansku čestitku.[163][164][165] Za rođendan je organiziran i koncert u Royal Albert Hallu, na koji je Attenborough otišao s princom Williamom[166][167] i na kojem mu je publika otpjevala „Sretan rođendan”.[168]

Postignuća, nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Sve što otkrije i što ga oduševi dok se skita svijetom prenese svojim upečatljivim polušapatom. Govori kao da otkriva tajne i privlači vam pozornost koristeći se tako jednostavnim riječima da ga odmah možete razumjeti, a njegovo je divljenje zarazno. A kad na lokaciji podijeli kameru s nekim koga proučava, to je prava čarolija.

– NPR-ova recenzija dokumentarnog filma Attenborough's Journey' Salutes The Broadcaster With A Passion For Nature.[1]

Attenborough je stekao svjetsku slavu svojim doprinosima radiodifuzijiskim uslugama i snimanjem dokumentaraca o prirodi. Naziva se „velikim komunikatorom, učiteljem bez premca”[169] i „najvećim voditeljem našega doba”.[141] Često se spominje da njegove dokumentarne serije, koje su nadahnule brojne snimatelje dokumentaraca o prirodi, mogu poslužiti kao uzor ostalim radijskim i televizijskim programima, što tvrde i kritičari BBC-a.[24]

Godine 2024. na Starmus Festivalu dodijeljena mu je Medalja Stephena Hawkinga za znanstvenu komunikaciju za priopćavanje znanosti javnosti dokumentarnim prilozima. Medalju je u njegovo ime u Bratislavi primio Starmusov suosnivač Brian May.[170][171]

Počasni naslovi

[uredi | uredi kôd]

Do siječnja 2013. dodijeljena su mu 32 počasna doktorata britanskih sveučilišta,[172] po čemu je rekorder.[173][174] Godine 1980. dobio je odlikovanje Open Universityja, s kojim je blisko surađivao u karijeri. Ima počasni doktorat Sveučilišta u Durhamu (1982.),[175] Cambridgeu (1984.),[176] Oxfordu (1988.)[176] i Ghentu (1997.).[177]

Godine 2006. dva najstarija brata u obitelji Attenborough vratila su se u rodni grad da bi primili naslov počasnih članova nastavničkog zbora Sveučilišta u Leicesteru „za trajne istaknute doprinose Sveučilištu”.[178] Godine 1970. to mu je sveučilište dodijelilo počasni doktorat iz književnosti, a dvadeset godina poslije proglašen je počasnim građaninom Leicestera. Godine 2013. postao je počasni građanin Bristola.[179] Godine 2010. primio je počasne doktorate Sveučilišta Nelsona Mandele i Sveučilišta Nottingham Trent.[180][181]

Primio je počasne naslove Clare Collegea u Cambridgeu (1980.),[182] Londonskog zoološkog društva (1998.), Londonskog Linnejeva društva (1999.),[183] Instituta za biologiju (danas Kraljevskoga biološkog društva) (2000.)[184] i Londonskog društva antikvara (2007.). Počasni je pokrovitelj Sjevernoameričkog društva za autohtono bilje,[185] pokrovitelj je Muzeja Richmond[186] i izabran je za dopisnog člana Australske akademije znanosti.[187]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Attenborough je tema brojnih BBC-jevih televizijskih emisija i filmova. Life on Air (2002.) govori o ostavštini njegova rada, a Attenborough the Controller (2002.) o vremenu kad je bio voditelj BBC-ja Two. Također mu je posvećeno mnogo prostora u seriji The Way We Went Wild (2004.), koja govori o voditeljima prirodoslovnih emisija, i u emisiji 100 Years of Wildlife Films (2007.), snimljenoj za stotu obljetnicu snimanja dokumentarnih priloga o prirodi. Godine 2006. britanski televizijski gledatelji sudjelovali su u anketi u kojoj su birali omiljene Attenboroughove trenutke uoči njegova 80. rođendana. Na prvom je mjestu bio videozapis u kojem Attenborough proučava mimikriju australske ptice lirašice.[188]

Godine 2006. u anketi Reader's Digesta Attenborough je proglašen britanskom zvijezdom od najvećeg povjerenja,[189] a godinu dana poslije osvojio je nagradu Living Icon Culture Showa.[190] U BBC-jevoj anketi iz 2002. naveden je među 100 najvećih Britanaca, a prema časopisu New Statesman jedan je od deset „junaka našega doba”.[191] U rujnu 2009. Prirodoslovni muzej u Londonu otvorio je Attenborough Studio kao dio Darwin Centrea.[192]

Godine 2012. Attenborough je bio među britanskim ikonama pop-kulture koje je umjetnik Peter Blake uvrstio na novu inačicu svoje najpoznatije slike – omota albuma Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band skupine The Beatles – koju je izradio kako bi odao počast britanskim ikonama svojega doba.[193] Attenborough se iste godine pojavio u seriji The New Elizabethans na radijskoj postaji BBC Radio 4, posvećenoj dijamantnom jubileju kraljice Elizabete II. Povjerenstvo koje je činilo sedam akademika, novinara i povjesničara proglasilo je njega i pojedine druge osobe Britancima „čija su djela za vrijeme vladavine Elizabete II. iznimno utjecala na život na ovim otocima”.[194]

Britanski brod za polarna istraživanja RRS Sir David Attenborough nazvan je po njemu. Premda je u internetskoj anketi najviše glasova dobio prijedlog da brod dobije ime Boaty McBoatface, ministrica znanosti Jo Johnson izjavila je da postoje „prikladnija imena”; službeno je ime naposljetku izabrano na temelju drugog omiljenog prijedloga. Međutim, jedno od podmorskih istraživačkih vozila dobilo je ime Boaty na temelju glavnog izbora.[195]

Attenborough je također u Guinnessovoj knjizi rekorda zbog najdulje prirodoslovne i voditeljske karijere.[196]

Rodovi i vrste nazvani po Attenboroughu

[uredi | uredi kôd]
Trigonopterus attenboroughi

Po Attenboroughu je nazvano barem dvadeset rodova i vrsta, i živućih i izumrlih.[197] Među biljkama koje su dobile ime po njemu jesu alpska runjika (Hieracium attenboroughianum) otkrivena u planinskom lancu Brecon Beacons,[198] vrsta ekvadorskog drveta (Blakea attenboroughi), jedna od najvećih biljaka mesožderki (Nepenthes attenboroughii) te rod cvjetnjača u porodici Annonaceae (Sirdavidia).[199][200]

Nekoliko je člankonožaca nazvano po Attenboroughu, a među njima su: leptir Attenboroughov crnooki satir (Euptychia attenboroughi);[201] vilin konjic Attenboroughova lastarka (Acisoma attenboroughi);[202] pauk goblin dug jedan milimetar (Prethopalpus attenboroughi); šaroliki karipski pauk (Spintharus davidattenboroughi);[203][204] indonezijski žižak neletač (Trigonopterus attenboroughi);[205][206] madagaskarska staklena kozica (Ctenocheloides attenboroughi) i vrsta puža (Palaina attenboroughi).[207] Za Attenboroughov stoti rođendan po njemu je ime dobio rod Darwinovih osa Attenboroughnculus.[208]

Cichlidogyrus attenboroughi, jednorodni metilj i nametnik iz jezera Tanganjike jedna je od rijetkih parazitskih vrsta nazvanih po njemu.[209] Po Attenboroughu je ime dobilo i nekoliko kralježnjaka: namibijski gušter (Platysaurus attenboroughi);[210] ptica (Polioptila attenboroughi);[210] peruanska žaba (Pristimantis attenboroughi);[211] madagaskarska žaba (Stumpffia davidattenboroughi);[212] i jedna od četiri vrste ježaca (Zaglossus attenboroughi).[213]

Godine 1993., otkrivši da mezozoički gmaz Plesiosaurus conybeari ne pripada rodu Plesiosaurus, paleontolog Robert Bakker nadjenuo mu je ime Attenborosaurus conybeari.[214] Fosilizirana oklopnjača otkrivena 2008. u zapadnoj Australiji dobila je ime Materpiscis attenboroughi nakon što je Attenborough snimao na toj lokaciji i istaknuo njezinu znanstvenu važnost u Životu na Zemlji. Smatra se da je to fosil najstarijeg organizma sposobna za unutarnju oplodnju.[215]

Godine 2016. po Attenboroughu je ime dobio fosil lava tobolčara Microleo attenboroughi.[216][217] Po njemu je ime dobio i fosil skakavca Electrotettix attenboroughi. U ožujku 2017. 430 milijuna godina stara vrsta malog raka prozvana je po njemu; riječ je o vrsti Cascolus ravitis – prva je riječ latinski prijevod glavnog značenja riječi „Attenborough”, a druga je riječ opis Attenborougha na latinskome.[218][219] U srpnju 2017. karipski šišmiš Myotis attenboroughi nazvan je po njemu.[220] Kad je 2018. opisana nova vrsta guštera iz indijske savezne države Kerale, prozvana je Sitana attenboroughii Attenboroughu u čast.[221]

Godine 2018. nova vrsta fitoplanktona Syracosphaera azureaplaneta dobila je ime u počast Plavom planetu, televizijskoj dokumentarnoj seriji koju vodi Attenborough, i njegovim doprinosima u širenju znanja o životu u oceanima.[222] Iste je godine truležar Sylvicanthon attenboroughi dobio ime po Attenboroughu.[223]

Godine 2020. Nothobranchius attenboroughi, jarko obojena vrsta ribe, nazvana je po njemu. Obitava samo u Tanzaniji, gdje živi u kratkotrajnim jezercima i močvarama povezanim s rijekom Grumeti te drugim vodotocima koji utječu u istočni dio Viktorijina jezera, uglavnom u ekosustavu Serengeti-Mara. Iznimno je prilagodljiva, živi godinu dana i može se razmnožavati u suhim savanskim biomima.[224]

Godine 2021. izumrloj je vrsti potkovičastog raka nadjenuto ime Attenborolimulus superspinosus.[225][226] U srpnju 2022. fosil 560 milijuna godina starog bića pod imenom Auroralumina attenboroughii, koji se smatra prvim životinjskim predatorom, dobio je ime po Attenboroughu.[227] Godine 2026. parazitska osa Attenboroughnculus tau dobila je ime po njemu prigodom njegova 100. rođendana.[228]

Izabrana filmografija

[uredi | uredi kôd]
GodinaNaslovBilješke
1954.Zoo Questserijal dokumentaraca snimanih do 1963. godine i prvi važan projekt s Davidom Attenboroughom
1977.Divlji svijet na Prvomserijal dokumentaraca snimanih do 2005. godine
1979.Život na Zemljidokumentarac o povijesti života na Zemlji; poznat po dotad neviđenim snimkama
1984.Živi planet
1998.Život pticadokumentarac o različitim pticama i njihovim životnim navikama
2001.Plavi planetprirodoslovna povijest života u oceanima
2006.Planet Zemlja
2011.Smrznuti planetprirodoslovna povijest polarnih krajeva
2016.Planet Zemlja 2nastavak dokumentarca Planet Zemlja
2017.Plavi planet 2 nastavak dokumentarca Plavi planet
2019.Naš planetNetflixov dokumentarac

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Bianculli, David. 7. svibnja 2021. 'Attenborough's Journey' Salutes the Broadcaster with a Passion for Nature. Fresh Air. NPR. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2021. Pristupljeno 3. srpnja 2021.
  2. ↑ Waldemayer, Winston. 28. siječnja 2009. Short Sharp Science: Eye-burrowing worms, national treasures... and creationism. New Scientist. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2009. Pristupljeno 17. kolovoza 2018.
  3. ↑ Kendall, Paul. 31. siječnja 2009. Sir David Attenborough: 'Man was given permission to exploit the natural world by the Bible'. The Daily Telegraph. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2014. Pristupljeno 6. listopada 2014.
  4. ↑ Margaret Thatcher, Richard Branson and Judi Dench picked as National Treasures. The Daily Telegraph. London. 18. rujna 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2014. Pristupljeno 6. listopada 2014.
  5. ↑ Sir David Attenborough (English broadcaster and author). Encyclopædia Britannica. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. travnja 2014. Pristupljeno 26. kolovoza 2014.
  6. ↑ History of College House. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2006. Pristupljeno 24. rujna 2006.
  7. 1 2 Robinson, David. 2. rujna 2014. Remembering Richard Attenborough. British Film Institute. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2017. Pristupljeno 14. veljače 2017.
  8. ↑ Elgot, Jessica. 2. travnja 2009. The children Britain took to its heart. The Jewish Chronicle. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2017. Pristupljeno 18. kolovoza 2017.
  9. 1 2 David Attenborough: A Life in Television. BAFTA Guru. 19. svibnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. kolovoza 2015. Pristupljeno 18. kolovoza 2015.
  10. 1 2 Sir David Attenborough – Naturalist. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2012. Pristupljeno 26. studenoga 2011.
  11. ↑ Picture of the day: Leicester celebs, before they were famous. Leicester Mercury. 11. veljače 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2014. Pristupljeno 11. veljače 2014.
  12. ↑ Jewel of the Earth. PBS. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2021. Pristupljeno 2. srpnja 2021.
  13. ↑ Attenborough, Richard. 26. listopada 2000. Animal Magic: Richard Attenborough on the Life and Times of Grey Owl. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. srpnja 2014. Pristupljeno 16. srpnja 2014.
  14. 1 2 Tyrrel, Rebecca. 29. listopada 2010. David Attenborough: in the beginning. The Daily Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2016. Pristupljeno 26. svibnja 2016.
  15. ↑ Cover.Qxd (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. srpnja 2011. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  16. 1 2 3 4 5 6 7 Attenborough, David. 2002. Life on Air. BBC Books. ISBN 978-0-563-53461-7
  17. ↑ Fara, Patricia. 2018. A Lab of One's Own: Science and Suffrage in the First World War. Oxford University Press. str. 266
  18. 1 2 3 4 Gouyon, Jean-Baptiste. 2019. BBC Wildlife Documentaries in the Age of Attenborough. Palgrave Macmillan. ISBN 978-3-030-19981-4
  19. ↑ Walton, James. 21. svibnja 2016. David Attenborough used to steal the animals he found in the jungle and take them home. The Spectator. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2018. Pristupljeno 8. travnja 2018.
  20. ↑ Transcript of interview with David Attenborough (PDF). Wild Film History. 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2008. Pristupljeno 4. studenoga 2009.CS1 održavanje: neprikladna web arhiva (link)
  21. ↑ These 18 insanely successful people all went to the London School of Economics. Business Insider. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2018. Pristupljeno 17. svibnja 2018.
  22. ↑ Mr. David Attenborough is New B.B.C.-2 Head. The Times. 5. ožujka 1965. str. 6. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. lipnja 2021. Pristupljeno 20. lipnja 2021.(zahtijeva pretplatu)
  23. ↑ BBC Two – Attenborough's Passion Projects, A Blank on the Map, First contact with the Biami tribe in 1971. BBC. 4. svibnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2021. Pristupljeno 22. kolovoza 2021.
  24. 1 2 Donaghy, James. 3. ožujka 2008. David Attenborough: a fine specimen. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2016. Pristupljeno 11. prosinca 2016.
  25. ↑ History of Snooker. World Snooker. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. kolovoza 2020. Pristupljeno 22. kolovoza 2021.
  26. ↑ Nauright, John. 2012. Sports around the World: History, Culture, and Practice. ABC-CLIO. str. 191. ISBN 978-1598843019
  27. ↑ Barkham, Patrick. 22. listopada 2019. The real David Attenborough. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2021. Pristupljeno 23. kolovoza 2021.
  28. ↑ Hearn, Marcus. 2005. Civilisation. BBC. London. str. 16. OCLC 778343652
  29. ↑ Chris Parsons. The Telegraph. 27. studenoga 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2021. Pristupljeno 22. kolovoza 2021.
  30. ↑ Roper, Kerri-Ann. 9. veljače 2016. David Attenborough 'rebuffed' Terry Wogan's BBC presenter job application because they had an Irish announcer. Irish Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2016. Pristupljeno 9. veljače 2016.
  31. ↑ Furness, Hannah. 24. travnja 2014. David Attenborough: my regrets over wiping Alan Bennett 'dross'. The Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. travnja 2018. Pristupljeno 8. travnja 2018.
  32. ↑ Nine astonishing ways David Attenborough shaped your world. BBC Teach. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2021. Pristupljeno 31. listopada 2021.
  33. ↑ The languages of animals. The Royal Institution. Prosinac 1973. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2021. Pristupljeno 21. kolovoza 2021.
  34. 1 2 BFI Fil and TV Database Attenborough. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2009.
  35. ↑ Gately, Martin. 1. travnja 2006. Fortean Times episode guide to Fabulous Animals. Forteantimes.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2009. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  36. ↑ Life On Earth. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2020. Pristupljeno 22. kolovoza 2021.
  37. ↑ Bevan, Matt; Parry, Yasmin. Rujan 2023. China's One Child Policy was a secret from the West. Then David Attenborough asked one question. ABC News. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2023. Pristupljeno 4. rujna 2023.
  38. ↑ Miles Barton (redatelj), David Attenborough (voditelj), Alastair Fothergill (izvršni producent). 2012. Attenborough: 60 Years in the Wild, Episode 1, Life on Camera (documentary). BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2024. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  39. ↑ The Trials of Life. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2021. Pristupljeno 5. rujna 2021.
  40. ↑ Peabody Award Citation: The Private Life of Plants (1995). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2017. Pristupljeno 24. siječnja 2020.
  41. ↑ 59th Annual Peabody Awards. Peabody Awards. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014.
  42. ↑ BBC Science & Nature – Life In The Undergrowth. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2021. Pristupljeno 6. rujna 2021.
  43. ↑ The Last Word, intervju s Jeremyjem Paxmanom za Radio Times, 26. siječnja – 1. veljače 2008.
  44. ↑ Attenborough's Journey, BBC Two, 24. listopada 2010.
  45. ↑ Lost Worlds, Vanished Lives. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2021. Pristupljeno 23. kolovoza 2021. Prenosi topdocumentaryfilms.com
  46. ↑ Meerkats United. WildFilmistory.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2010. Pristupljeno 20. siječnja 2010.CS1 održavanje: neprikladna web arhiva (link)
  47. ↑ Attenborough, David. "Where the Wild Things Are" (Essay for BBC "Made in the Uk") (PDF). BBC. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. kolovoza 2011. Pristupljeno 20. siječnja 2010.
  48. ↑ Clarke, Steve. Tribute to BBC Natural History Unit: Bristol's Natural Wonder. Realscreen. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2021. Pristupljeno 23. kolovoza 2021.
  49. 1 2 Sir David Attenborough to present Blue Planet II for BBC One. BBC. 20. veljače 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2017. Pristupljeno 20. veljače 2017.
  50. ↑ Slenske, Michael. 18. ožujka 2007. Alastair Fothergill – Planet Earth – TV. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2019. Pristupljeno 20. listopada 2019.
  51. ↑ Holmwood, Leigh. 21. rujna 2007. Attenborough is back – again. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2019. Pristupljeno 28. ožujka 2010.
  52. ↑ Nature's Great Events press pack: introduction. BBC Press Office. 11. veljače 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2009. Pristupljeno 20. prosinca 2019.
  53. ↑ Rollo, Sarah. 30. siječnja 2009. Attenborough takes on Cooke's radio slot. Digital Spy. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2009. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  54. ↑ Sir David Attenborough to present brand new landmark natural history series for BBC One. BBC. 22. veljače 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2016. Pristupljeno 22. veljače 2016.
  55. ↑ Planet Earth II – BBC One. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2017. Pristupljeno 21. ožujka 2017.
  56. ↑ David Attenborough to examine ostriches and dinosaurs. BBC News. 16. listopada 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2014. Pristupljeno 17. listopada 2014.
  57. ↑ David Attenborough to present new landmark series on the Great Barrier Reef for BBC One. BBC Media Centre. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2014. Pristupljeno 17. listopada 2014.
  58. ↑ Farber, Alex. Sir David Attenborough heads back to Great Barrier Reef. Broadcast. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2014. Pristupljeno 17. listopada 2014.
  59. ↑ Mathé, Charlotte. 23. lipnja 2014. Michael Palin to become Radio 4 Tweet of the Day presenter. Digital Spy. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2014. Pristupljeno 17. listopada 2014.
  60. ↑ Sir David Attenborough to front Sky 3D wildlife show. BBC News. 7. travnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 11. svibnja 2010.
  61. ↑ David Attenborough to explore the evolution of flight in Conquest of the Skies 3D, a 3 part series for broadcast on Sky 3D and in 2D on Sky 1 this Xmas. Sky Media. Sky Media Centre. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2015. Pristupljeno 1. siječnja 2015.
  62. ↑ Datta, Sravasti. 4. ožujka 2019. A Majestic Celebration: Wild Karnataka. TheHindu.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2019. Pristupljeno 20. ožujka 2019.
  63. ↑ Radio Times top 40 TV shows of 2017. Radio Times. 29. prosinca 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2018. Pristupljeno 21. siječnja 2018.
  64. ↑ Ruddick, Graham. 6. studenoga 2017. Blue Planet II is year's most watched British TV show. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2018. Pristupljeno 21. siječnja 2018.
  65. ↑ Males, Jennifer; Van Aelst, Peter. 2. siječnja 2021. Did the Blue Planet set the Agenda for Plastic Pollution? An Explorative Study on the Influence of a Documentary on the Public, Media and Political Agendas. Environmental Communication. 15 (1): 40–54. Bibcode:2021Ecomm..15...40M. doi:10.1080/17524032.2020.1780458. hdl:10067/1703940151162165141. ISSN 1752-4032. S2CID 221492454. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2023. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  66. ↑ Has Blue Planet II had an impact on plastic pollution?. BBC Science Focus Magazine (engleski). 12. travnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  67. ↑ BBC – Sir David Attenborough to present BBC One's Dynasty – Media Centre. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2019. Pristupljeno 4. studenoga 2018.
  68. ↑ White, Peter. 25. rujna 2018. Sir David Attenborough's Wildlife Doc Series 'Dynasties' Goes Global Via BBC Studios. Deadline. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2019. Pristupljeno 4. studenoga 2018.
  69. ↑ Attenborough's Life in Colour Season 1. Radio Times (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2021. Pristupljeno 15. studenoga 2021.
  70. ↑ BBC One – The Mating Game. BBC (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2021. Pristupljeno 15. studenoga 2021.
  71. ↑ Sir David Attenborough meets wild foxes in London. BBC News Online. Pristupljeno 8. svibnja 2026.
  72. ↑ Ramaswamy, Chitra. 1. siječnja 2026. Wild London review - honestly, telly does not get any better than this. The Guardian. Pristupljeno 8. svibnja 2026.
  73. ↑ IBC Honours BBC Natural History Unit For Contribution To Wildlife Film. 4rfv.co.uk. 21. rujna 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. siječnja 2009.
  74. ↑ David Attenborough lays out 7 actions to save the world. MINDFOOD. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2021. Pristupljeno 6. rujna 2021.
  75. ↑ Waterson, Jim. 8. studenoga 2018. David Attenborough to present Netflix nature series Our Planet. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2018. Pristupljeno 9. studenoga 2018.
  76. ↑ Norbu Wangchuk, Rincehn. 26. veljače 2019. Exclusive: The Story Behind Wild Karnataka, India's First Blue Chip Natural History Film!. The Better India. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 27. veljače 2019.
  77. ↑ Sir David Attenborough to present climate change documentary. BBC News. 22. ožujka 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. ožujka 2019. Pristupljeno 23. ožujka 2019.
  78. ↑ Nicholson, Rebecca. 18. travnja 2019. Climate Change: The Facts review – our greatest threat, laid bare. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2021. Pristupljeno 22. kolovoza 2021.
  79. ↑ Vaughan, Adam. 6. rujna 2020. Extinction: The Facts – An Attenborough guide to nature's destruction. New Scientist. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2020. Pristupljeno 9. rujna 2020.
  80. ↑ Rowlatt, Justin. 12. rujna 2020. Sir David Attenborough Makes Stark Warning About Species Extinction. BBC Science. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. rujna 2020. Pristupljeno 14. listopada 2020.
  81. ↑ Lowry, Brian. 2. listopada 2020. David Attenborough offers his 'witness statement,' and a warning, in 'A Life on Our Planet'. CNN. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2020. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  82. ↑ David Attenborough: A Life on Our Planet. Netflix Official Site. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2021. Pristupljeno 27. ožujka 2021.
  83. ↑ Berry, Jo. Breaking Boundaries: The Science of Our Planet release date – David Attenborough to narrate Netflix documentary. Radio Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2021. Pristupljeno 27. svibnja 2021.
  84. ↑ Green, Alex; Gold, Harry. Sir David Attenborough spotted filming in Cambridge for new series of The Green Planet". Cambridge News. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2020. Pristupljeno 14. listopada 2020.
  85. ↑ Marshall, Sarah. 3. siječnja 2021. A Perfect Planet: Behind the scenes on David Attenborough's breathtaking new show. The Telegraph. ISSN 0307-1235. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2021. Pristupljeno 27. ožujka 2021.
  86. ↑ Attenborough's full speech: 'Not fear, but hope'. BBC News (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2021. Pristupljeno 5. studenoga 2021.
  87. ↑ COP26: David Attenborough says world is looking to leaders. BBC News (engleski). 1. studenoga 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2021. Pristupljeno 5. studenoga 2021.
  88. ↑ David Attenborough receives the UN's most distinguished environment award (engleski). UN Environment Programme. 21. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. travnja 2022. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  89. ↑ Sir David Attenborough named Champion of the Earth by UN. BBC News. 20. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2022. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  90. ↑ Watts, Jonathan. 4. studenoga 2018. David Attenborough: too much alarmism on environment a turn-off. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2021. Pristupljeno 27. kolovoza 2021.
  91. ↑ Fair, James. Studeni 2005. Small Things Bright and Beautiful. BBC Wildlife Magazine.
  92. ↑ Booth, Robert. Siječanj 2017. Planet Earth II 'a disaster for world's wildlife' says rival nature producer. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2020.
  93. ↑ Monbiot, George. 7. studenoga 2018. David Attenborough has betrayed the living world he loves. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2021. Pristupljeno 27. kolovoza 2021.
  94. ↑ Jones, Julia P. G. 5. travnja 2019. Our Planet is billed as an Attenborough documentary with a difference but it shies away from uncomfortable truths. The Conversation. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. rujna 2021. Pristupljeno 27. kolovoza 2021.
  95. ↑ Sir David Attenborough makes stark warning about species extinction. BBC News. 12. rujna 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. listopada 2021. Pristupljeno 30. listopada 2021.
  96. ↑ Jones, Julia P. G. 14. rujna 2020. 'Extinction: The Facts': Attenborough's new documentary is surprisingly radical. The Conversation. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2021. Pristupljeno 27. kolovoza 2021.
  97. ↑ Clarke, Cath. 25. rujna 2020. David Attenborough: A Life on Our Planet review – stark climate emergency warning. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2021. Pristupljeno 27. kolovoza 2021.
  98. ↑ Lawson, Mark. 22. ožujka 2019. Attenborough to front climate-change film as BBC moves from teach to preach. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2021. Pristupljeno 27. kolovoza 2021.
  99. ↑ David Attenborough climate change TV show a 'call to arms'. BBC News. 19. travnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2021. Pristupljeno 27. kolovoza 2021.
  100. ↑ Deguara, Brittney. 5. studenoga 2019. 'Harrowing' and 'heartbreaking': Sir David Attenborough's new documentary shocks viewers. Stuff.co.nz. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. listopada 2021. Pristupljeno 30. listopada 2021.
  101. ↑ Personal plea by David Attenborough. savethealbatross.net. 27. siječnja 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2006. Pristupljeno 22. studenoga 2006.
  102. ↑ Sir David Attenborough: Heart of Borneo is a global heritage. WWF-UK press release. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. rujna 2006.
  103. ↑ Governance | TCV. The Conservation Volunteers. 20. ožujka 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2021. Pristupljeno 5. rujna 2021.
  104. ↑ People | Fauna & Flora International. Fauna & Flora International. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2017. Pristupljeno 5. rujna 2021.
  105. ↑ Our President – Sir David Attenborough. butterfly-conservation.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2021. Pristupljeno 5. rujna 2021.
  106. ↑ News | Leicestershire and Rutland Wildlife Trust. www.lrwt.org.uk. 25. listopada 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2021. Pristupljeno 5. rujna 2021.
  107. ↑ Farrows. 25. svibnja 2021. Rainforest Saved in Memory of Christopher Parsons – World Land Trust. World Land Trust. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2021. Pristupljeno 6. rujna 2021.
  108. ↑ Davies, Ashley. 20. svibnja 2003. Arkive sets sail on the web. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 11. prosinca 2016.
  109. ↑ WildScreen Annual Review 2010 (PDF). Wildscreen. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. srpnja 2011. Pristupljeno 11. srpnja 2011.
  110. ↑ McVeigh, Karen. 12. ožujka 2020. David Attenborough calls for ban on 'devastating' deep sea mining. The Guardian (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 6. rujna 2021. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  111. ↑ Attenborough warns London Zoo risks 'extinction'. BBC News. 9. srpnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2020. Pristupljeno 20. srpnja 2020.
  112. ↑ AKDN partners with Prince William in Earthshot prize. The East African. 27. listopada 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. listopada 2020. Pristupljeno 27. listopada 2020.
  113. ↑ Lang'at, Patrick. 9. listopada 2020. Sh7bn environment 'Nobel' prize launched. Nation. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2020. Pristupljeno 14. listopada 2020.
  114. ↑ AKDN launches Earthshot Prize in partnership with Prince William. Business Standard. 8. listopada 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2021. Pristupljeno 14. listopada 2020.
  115. ↑ Fleming, Christine. 3. travnja 2011. Sir David Attenborough steps up as Friends of Richmond Park marks golden anniversary. This is Local London (Newsquest). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2014. Pristupljeno 1. studenoga 2012.
  116. ↑ Attenborough, David. 24. svibnja 2006. Climate change is the major challenge facing the world. The Independent. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2008.
  117. ↑ Hickman, Leo. 13. kolovoza 2018. The 2004 lecture that finally convinced David Attenborough about global warming. Carbon Brief. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2021. Pristupljeno 5. rujna 2021.
  118. ↑ The Latest: Attenborough: Earth's stable climate is breaking. AP NEWS (engleski). 1. studenoga 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2021. Pristupljeno 1. studenoga 2021.
  119. ↑ Rimi, Aisha. 26. listopada 2021. David Attenborough says Britain has 'moral responsibility' to 'act now' on climate. The Independent (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 30. listopada 2021. Pristupljeno 1. studenoga 2021.
  120. ↑ Gammel, Caroline. 11. srpnja 2018. 'Giant' wind turbine for Glyndebourne. The Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2011. Pristupljeno 15. rujna 2019.
  121. ↑ Dalton, Jane. 26. kolovoza 2020. Go vegetarian to save wildlife and the planet, Sir David Attenborough urges. The Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2020. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  122. ↑ Andersson, Jasmine. 15. siječnja 2020. David Attenborough warns 'human beings have overrun the world' in new film. inews.co.uk (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2021. Pristupljeno 7. rujna 2021.
  123. ↑ Morris, Sophie. 14. siječnja 2020. Chris Packham thinks we might need a one-child policy to save the world. inews.co.uk (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2021. Pristupljeno 5. studenoga 2021.
  124. ↑ Schofield, Claire. 21. siječnja 2020. Chris Packham: 7.7 Billion People and Counting: when the documentary is on TV. inews.co.uk (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2021. Pristupljeno 5. studenoga 2021.
  125. ↑ Manavis, Sarah. 3. studenoga 2020. David Attenborough's claim that humans have overrun the planet is his most popular comment. New Statesman. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2021. Pristupljeno 28. kolovoza 2021.. A new study shows that Attenborough's unverified claims regarding overpopulation dominate social media discourse
  126. 1 2 3 Tran, Mark. 18. rujna 2013. David Attenborough: Trying to tackle famine with bags of flour is 'barmy'. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2021. Pristupljeno 23. kolovoza 2021.
  127. ↑ Vidal, John. 14. travnja 2009. Attenborough becomes patron for Optimum Population Trust. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2017. Pristupljeno 11. prosinca 2016.
  128. 1 2 Meikle, James. 10. rujna 2013. Sir David Attenborough warns against large families and predicts things will only get worse. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2017. Pristupljeno 11. prosinca 2016.
  129. ↑ Attenborough is new OPT patron. populationmatters.org. Population Matters, UK Charity. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2016.
  130. ↑ Jones, Paul. 22. siječnja 2013. David Attenborough: "Humans are a plague on the Earth". Radio Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2014. Pristupljeno 28. lipnja 2014.
  131. ↑ Gray, Louise. 22. siječnja 2013. David Attenborough – Humans are plague on Earth. The Daily Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2016. Pristupljeno 27. prosinca 2019.
  132. ↑ Renaud-Komiya, Nick. David Attenborough says sending food to famine-ridden countries is 'barmy'. The Independent. The Independent, newsgroup. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2015. Pristupljeno 26. kolovoza 2017.
  133. ↑ Is population growth out of control?. BBC News. 29. rujna 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. listopada 2021. Pristupljeno 30. listopada 2021.
  134. 1 2 Cardwell, Mark Riley. 16. listopada 2013. David Attenborough: someone who believes in infinite growth is 'either a madman or an economist'. Mongabay. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. listopada 2021. Pristupljeno 30. listopada 2021.
  135. 1 2 Knickelbine, Scott. 8. svibnja 1980. David Attenborough. Freedom From Religion Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2025. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  136. 1 2 Thorpe, Vanessa. 29. siječnja 2012. 'There might be a God', says Sir David Attenborough. The Guardian. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  137. ↑ Wild, wild life. The Sydney Morning Herald. 25. ožujka 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2003. Pristupljeno 10. svibnja 2026.
  138. ↑ Walker, Tim. 26. siječnja 2009. Sir David Attenborough questioned on faith, naturally. The Daily Telegraph. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2014. Pristupljeno 6. listopada 2014.
  139. 1 2 3 Butt, Riazat. 27. siječnja 2009. Attenborough reveals creationist hate mail for not crediting God. The Guardian. ISSN 0261-3077. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2013. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  140. ↑ Rutherford, A. 2009. Q&A: Building on paradise. Nature. 457 (7232): 967. Bibcode:2009Natur.457..967R. doi:10.1038/457967a. PMID 19225509
  141. 1 2 3 Whitworth, Damian. 22. siječnja 2009. David Attenborough on Charles Darwin – Times Online. The Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 14. veljače 2009.
  142. ↑ David Attenborough on Friday Night with Jonathan Ross. 31. listopada 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. rujna 2013. Pristupljeno 4. studenoga 2009. Prenosi YouTube
  143. ↑ Collins, Nick. 19. rujna 2011. David Attenborough joins campaign against creationism in schools. The Daily Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2014. Pristupljeno 6. listopada 2014.
  144. 1 2 Pierce, Andrew. 2. svibnja 2008. Sir David Attenborough enters political jungle. The Daily Telegraph. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2014. Pristupljeno 6. listopada 2014.
  145. 1 2 Attenborough, David. The Future of Public Service Broadcasting (PDF). BBC. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. svibnja 2019. Pristupljeno 15. rujna 2019.
  146. ↑ Attenborough backs Ross. Broadcastnow.co.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2012. Pristupljeno 26. srpnja 2009.
  147. 1 2 3 Riddell, Mary. The New Statesman Interview – David Attenborough. New Statesman. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2011.
  148. ↑ Hamilton, Fiona. 3. studenoga 2002. Interview: Marguerite Driscoll meets Sir David Attenborough: So much jollier than being DG. The Times. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 28. ožujka 2010.
  149. ↑ Michaels, Sean. 4. lipnja 2013. Slash and David Attenborough join Brian May in pro-badger supergroup. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2013. Pristupljeno 16. lipnja 2013.
  150. ↑ Celebrities' open letter to Scotland – full text and list of signatories | Politics. The Guardian. 7. kolovoza 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2014. Pristupljeno 26. kolovoza 2014.
  151. ↑ Elgot, Jessica. 24. travnja 2015. Celebrities sign statement of support for Caroline Lucas – but not the Greens. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2019. Pristupljeno 22. srpnja 2015.
  152. ↑ Attenborough: 'Curb excess capitalism' to save nature. BBC News. 8. listopada 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2020. Pristupljeno 8. listopada 2020.
  153. ↑ Blum, Jeremy. 10. listopada 2020. David Attenborough Calls Out The 'Excesses' Of Capitalism In A World Facing Climate Change. HuffPost. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2020. Pristupljeno 12. listopada 2020.
  154. ↑ Environmentalist Attenborough tells G7: We need the will to tackle climate change. Reuters. 13. lipnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2021. Pristupljeno 13. lipnja 2021.
  155. ↑ Lee, Dulcie; Lee, Joseph. 13. lipnja 2021. G7 to agree tough measures on burning coal to tackle climate change. BBC News. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2021. Pristupljeno 13. lipnja 2021.
  156. ↑ The New Statesman's left power list. New Statesman (engleski). 17. svibnja 2023. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2023. Pristupljeno 13. prosinca 2023.
  157. ↑ Was David Attenborough married?. Encyclopedia Britannica. Encyclopaedia Britannica, Inc. 1. svibnja 2026. Pristupljeno 8. svibnja 2026.
  158. ↑ Rushin, Tess. 16. travnja 2018. What you need to know about Sir David Attenborough. LeicestershireLive. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2021. Pristupljeno 22. kolovoza 2021.
  159. ↑ Canberra has marvellous facilities. The Canberra Times. 26. svibnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. rujna 2016. Pristupljeno 9. srpnja 2016.
  160. ↑ Wild London (Television production). BBC. London. 1. siječnja 2026. Događa se na 57:07. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2026. Pristupljeno 4. siječnja 2026.
  161. ↑ Murphy, Claire. 6. studenoga 2016. Sir David Attenborough reveals he's got a 'new lease of life' at 90. The Mirror. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2016. Pristupljeno 14. travnja 2020.
  162. ↑ Del Fabbro, Lauren. 8. svibnja 2026. Sir David Attenborough turns 100: National treasure celebrated across the world. The Independent. Pristupljeno 8. svibnja 2026.
  163. ↑ McIntosh, Steven; Bushby, Helen. 8. svibnja 2026. David Attenborough: King and Queen lead tributes for 100th birthday. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2026. Pristupljeno 8. svibnja 2026.
  164. ↑ Davies, Caroline. 8. svibnja 2026. King Charles features in surprise birthday tribute to David Attenborough. The Guardian. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 8. svibnja 2026.
  165. ↑ Szalai, Georg. 8. svibnja 2026. Stars, Royals and Two Pythons Help David Attenborough Celebrate ‘100 Years on Planet Earth’. The Hollywood Reporter. Pristupljeno 8. svibnja 2026.
  166. ↑ Burgess, Jack; Hadfield, Charlotte; Mcintosh, Steven. 8. svibnja 2026. David Attenborough's big 100th birthday celebration takes place at Royal Albert Hall. BBC News. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2026. Pristupljeno 8. svibnja 2026.
  167. ↑ McIntosh, Steven. 8. svibnja 2026. William hails Sir David Attenborough's 'remarkable milestone' at 100th birthday concert. BBC News. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2026. Pristupljeno 10. svibnja 2026.
  168. ↑ Sir David Attenborough's happy birthday singalong. BBC News. 8. svibnja 2026. Pristupljeno 10. svibnja 2026.
  169. ↑ Smith, Giles. 31. prosinca 2001. What comes naturally. The Daily Telegraph. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2019. Pristupljeno 6. listopada 2014.
  170. ↑ Dobrijevic, Daisy. 16. svibnja 2024. Stephen Hawking Medal 2024 winners announced at star-studded Starmus VII festival. Space.com. Pristupljeno 4. svibnja 2026.
  171. ↑ Christopher Nolan, Laurie Anderson, Sylvia Earle and David Attenborough winners of the Stephen Hawking Medal for Science Communication (priopćenje). STARMUS Festival. 16. svibnja 2024. Pristupljeno 4. svibnja 2026. Prenosi PR Newswire
  172. ↑ Howie, Michael; Herrmann, Joshi Eichner; Rivlin, Jack. 1. kolovoza 2010. Sir David Attenborough heads lists of most honoured by Britain's universities. The Daily Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2015. Pristupljeno 6. travnja 2016.
  173. ↑ Fergus, Lindsay. 16. siječnja 2013. David Attenborough: The man with the most honorary degrees in UK gets one more from Queen's University. The Belfast Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. siječnja 2013. Pristupljeno 4. veljače 2013.
  174. ↑ David Attenborough receives '32nd' honorary degree – CBBC Newsround. BBC. 2. srpnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. studenoga 2015. Pristupljeno 6. travnja 2016.
  175. ↑ Honorary Degrees. Durham University. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. kolovoza 2020. Pristupljeno 13. listopada 2020.
  176. 1 2 Council of ambassadors | Sir David Attenborough, OM, CH, CVO, CBE, FRS. WWF-UK. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 6. listopada 2014.
  177. ↑ Overzicht eredoctoraten – Universiteit Gent (nizozemski). Universiteit Gent. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2013. Pristupljeno 22. kolovoza 2021.
  178. ↑ British Icons Pick Up Uni Honours. Sky News. 13. srpnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2011.
  179. ↑ Sir David Attenborough to receive Freedom of the City (priopćenje). Bristol City Council. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2015. Pristupljeno 4. svibnja 2015.
  180. ↑ Honorary Doctorates – Alumni Relations. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. lipnja 2021. Pristupljeno 21. kolovoza 2021.
  181. ↑ Honorary graduates | 2010 | Sir David Attenborough. Nottingham Trent University. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2021. Pristupljeno 21. kolovoza 2021.
  182. ↑ Honorary Fellows – Clare College Cambridge. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2021. Pristupljeno 31. listopada 2021.
  183. ↑ Royal Patrons and Honorary Fellows. The Linnean Society. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. listopada 2021. Pristupljeno 31. listopada 2021.
  184. ↑ Royal Society David Attenborough Award and Lecture | Royal Society. royalsociety.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2021. Pristupljeno 31. listopada 2021.
  185. ↑ North American Native Plant Society – NANPS Board. Nanps.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2013. Pristupljeno 28. prosinca 2013.
  186. ↑ Patrons. Museum of Richmond. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2026. Pristupljeno 20. veljače 2026.
  187. ↑ Sir David Attenborough signs Academy Charter | Australian Academy of Science. Australian Academy of Science (engleski). 17. kolovoza 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2022. Pristupljeno 17. studenoga 2023.
  188. ↑ West, Dave. 7. svibnja 2006. Impression bird is voted Sir Dave fave. Digital Spy. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 28. kolovoza 2021.
  189. ↑ Hoggart, Simon. 28. siječnja 2006. In David we trust ... but not Peter. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 11. prosinca 2016.
  190. ↑ Living Icons – David Attenborough. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2009. Pristupljeno 31. listopada 2009.
  191. ↑ Cowley, Jason. Heroes of our time – the top 50. New Statesman. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2011.
  192. ↑ Prince opens £78m Darwin Centre. BBC News. 14. rujna 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2020. Pristupljeno 16. ožujka 2011.
  193. ↑ Davies, Caroline. 5. listopada 2016. New faces on Sgt Pepper album cover for artist Peter Blake's 80th birthday. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2016. Pristupljeno 5. studenoga 2016.
  194. ↑ The New Elizabethans – David Attenborough. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. studenoga 2012. Pristupljeno 30. svibnja 2016.
  195. ↑ 'Boaty McBoatface' polar ship named after Attenborough. BBC News. 6. svibnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2016. Pristupljeno 6. svibnja 2016.
  196. ↑ David Attenborough: Longest career as a TV presenter. Guinness World Records. Jim Pattison Group. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2022. Pristupljeno 14. srpnja 2022.
  197. ↑ Dijkstra, Klaas-Douwe B. 2016. Natural history: Restore our sense of species. Nature. 533 (7602): 172–174. Bibcode:2016Natur.533..172D. doi:10.1038/533172a. ISSN 0028-0836. PMID 27172032
  198. ↑ BSBI. 24. prosinca 2014. Hawkweed named for Sir David Attenborough. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2014. Pristupljeno 24. prosinca 2014., Rich, T. C. G. Prosinac 2014. Hieracium attenboroughianum (Asteraceae), a new species of hawkweed. New Journal of Botany. 4 (3): 172–178. Bibcode:2014NJBot...4..172R. doi:10.1179/2042349714Y.0000000051. S2CID 84969327. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 5. rujna 2021. Pristupljeno 29. kolovoza 2019.
  199. ↑ Couvreur TL, Niangadouma R, Sonké B, Sauquet H. 2015. Sirdavidia, an extraordinary new genus of Annonaceae from Gabon. PhytoKeys (46): 1–19. Bibcode:2015PhytK..46....1C. doi:10.3897/phytokeys.46.8937. PMC 4391954. PMID 25878546
  200. ↑ Burkhardt, Lotte. 2022. Eine Enzyklopädie zu eponymischen Pflanzennamen [Encyclopedia of eponymic plant names] (pdf) (njemački). Botanic Garden and Botanical Museum, Freie Universität Berlin. Berlin. doi:10.3372/epolist2022. ISBN 978-3-946292-41-8. S2CID 246307410. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2023. Pristupljeno 27. siječnja 2022.
  201. ↑ Segedin, Kara. 3. prosinca 2015. Rare Amazonian butterfly named after Sir David Attenborough. BBC Earth. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2016. Pristupljeno 6. svibnja 2016.
  202. ↑ "Attenborough at 90". Attenborough at 90. BBC Television.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. travnja 2016. (Wayback Machine)
  203. ↑ Agnarsson, Ingi; Van Patten, Chloe; Sargeant, Lily; Chomitz, Ben; Dziki, Austin; Binford, Greta J. 26. rujna 2017. Agnarsson et al. 2018. A radiation of the ornate Caribbean 'smiley-faced spiders', with descriptions of 15 new species (Araneae: Theridiidae, Spintharus). Zoological Journal of the Linnean Society. Zoological Journal of the Linnean Society 182: 758–790. 182 (4): 758–790. doi:10.1093/zoolinnean/zlx056. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2021. Pristupljeno 27. rujna 2020.
  204. ↑ Fifteen New Species of 'Smiley-Faced' Spiders Discovered. Sci News. 27. rujna 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2019. Pristupljeno 27. rujna 2020.
  205. ↑ Bawden, Tom. 22. prosinca 2014. Following a plant and a spider, Sir David Attenborough now has a beetle named after him. The Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2014. Pristupljeno 30. prosinca 2014.
  206. ↑ Collins, Adrian. 23. prosinca 2014. David Attenborough is getting a beetle named after him. entertainment.ie. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2015. Pristupljeno 30. prosinca 2014.
  207. ↑ Greķe, Kristīne. 2017. Telnov, Dmitry (ur.). Taxonomic review of Diplommatinidae (Caenogastropoda: Cyclophoroidea) from Wallacea and the Papuan Region. Biodiversity, Biogeography and Nature Conservation in Wallacea and New Guinea. 3: 151–316, pls 19–47. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 13. siječnja 2018.
  208. ↑ De Ketelaere A, Pullar J, Broad GR (2026) The description of a new genus of Pedunculinae (Hymenoptera: Ichneumonidae) from Chile and a key to the world genera. Journal of Natural History 60, 1167-1180 published online: 07 May 2026
  209. ↑ Kmentová, Nikol; Gelnar, Milan; Koblmüller, Stephan; Vanhove, Maarten P. M. 2016. Deep-water parasite diversity in Lake Tanganyika: description of two new monogenean species from benthopelagic cichlid fishes. Parasites & Vectors. 9 (1): 426. doi:10.1186/s13071-016-1696-x. ISSN 1756-3305. PMC 4972994. PMID 27488497
  210. 1 2 Laskow, Sarah. 12. siječnja 2016. All the Creatures Named After David Attenborough. Slate. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2016. Pristupljeno 10. rujna 2016.
  211. ↑ Lehr, Edgar; von May, Rudolf. 2017. A new species of terrestrial-breeding frog (Amphibia, Craugastoridae, Pristimantis) from high elevations of the Pui Pui Protected Forest in central Peru. ZooKeys (660): 17–42. Bibcode:2017ZooK..660...17L. doi:10.3897/zookeys.660.11394. PMC 5549528. PMID 28794672
  212. ↑ Rakotoarison, A.; Scherz, M.D.; Glaw, F.; Köhler, J; Andreone, F.; Franzen, M.; Glos, J.; Hawlitschek, O.; Jono, T.; Mori, A.; Ndriantsoa, S.H.; Raminosoa Rasoamampionona, N.; Riemann, J.C.; Rödel, M.-O.; Rosa, G.M.; Vieites, D.R.; Crottini, A.; Vences, M. 2017. Describing the smaller majority: Integrative fast-track taxonomy reveals twenty-six new species of tiny microhylid frogs (genus Stumpffia) from Madagascar. Vertebrate Zoology. 67 (3): 271–398. doi:10.3897/vz.67.e31595. hdl:2158/1425324. S2CID 257190990
  213. ↑ Species named after Sir David Attenborough – in pictures. The Guardian. 31. srpnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. kolovoza 2019. Pristupljeno 1. kolovoza 2014.
  214. ↑ Plesiosauria Translation and Pronunciation Guide. Dinosauria.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2009. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  215. ↑ Barry, Carolyn. 28. svibnja 2008. Oldest Live-Birth Fossil Found; Fish Had Umbilical Cord. National Geographic News. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. svibnja 2008. Pristupljeno 29. svibnja 2008.
  216. ↑ Gough, Myles. 25. kolovoza 2016. Kitten-sized extinct 'lion' named after David Attenborough. BBC News. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2016. Pristupljeno 29. kolovoza 2016.
  217. ↑ Gillespie, Anna K.; Archer, Michael; Hand, Suzanne J. 2016. A tiny new marsupial lion (Marsupialia, Thylacoleonidae) from the early Miocene of Australia (PDF). Palaeontologia Electronica. 19 (2.26A): 1–26. Bibcode:2016PalEl..19..632G. doi:10.26879/632. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 11. rujna 2016. Pristupljeno 29. kolovoza 2016.
  218. ↑ Fossil named after Sir David Attenborough. BBC News. 22. ožujka 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2018. Pristupljeno 20. lipnja 2018.
  219. ↑ What's in a name?. Oxford Dictionaries. 22. ožujka 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2017. Pristupljeno 4. travnja 2017.
  220. ↑ Moratelli, Ricardo; Wilson, Don E.; Novaes, Roberto L. M.; Helgen, Kristofer M.; Gutiérrez, Eliécer E. 2017. Caribbean Myotis (Chiroptera, Vespertilionidae), with description of a new species from Trinidad and Tobago. Journal of Mammalogy. 98 (4): 994–1008. doi:10.1093/jmammal/gyx062. hdl:2440/116311. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 23. listopada 2018.
  221. ↑ Sadasivan, Kalesh; Ramesh, M. B.; Palot, Muhamed Jafer; Ambekar, Mayuresh; Mirza, Zeeshan A. 21. siječnja 2018. A new species of fan-throated lizard of the genus Sitana Cuvier, 1829 from coastal Kerala, southern India. Zootaxa. 4374 (4): 545–564. doi:10.11646/zootaxa.4374.4.5. ISSN 1175-5334. PMID 29689791. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2018. Pristupljeno 23. siječnja 2018.
  222. ↑ New ocean plankton species named after BBC's Blue Planet series. University College London. 17. travnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2018. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  223. ↑ Vaz-de-Mello, Fernando Z.; Cupello, Mario. 2018. A monographic revision of the Neotropical dung beetle genus Sylvicanthon Halffter & Martínez, 1977 (Coleoptera: Scarabaeidae: Scarabaeinae: Deltochilini), including a reappraisal of the taxonomic history of 'Canthon sensu lato'. European Journal of Taxonomy (467). ISSN 2118-9773. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2018. Pristupljeno 10. prosinca 2018.
  224. ↑ Nagy, B., Watters, B.R., van der Merwe, P.D.W., Cotterill, F.P.D. & Bellstedt, D.U. (2020). Review of the Nothobranchius ugandensis species group from the inland plateau of eastern Africa with descriptions of six new species (Teleostei: Nothobranchiidae). Ichthyological Exploration of Freshwaters, 30(1): 21–73. DOI:10.23788/IEF-1129 Predložak:ResearchGatePub
  225. ↑ Bicknell, Russell D. C.; Shcherbakov, Dmitry E. 30. lipnja 2021. New austrolimulid from Russia supports role of Early Triassic horseshoe crabs as opportunistic taxa. PeerJ. 9. doi:10.7717/peerj.11709. ISSN 2167-8359. PMID 34249518
  226. ↑ Bicknell, Russell Dean Christopher. 30. lipnja 2021. We discovered a new fossil species of horseshoe crab (and named it after David Attenborough). The Conversation. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2021. Pristupljeno 29. listopada 2021.
  227. ↑ Fossil of believed first animal predator named after David Attenborough. The Globe and Mail (engleski). 25. srpnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. srpnja 2022. Pristupljeno 25. srpnja 2022.
  228. ↑ Barkham, Patrick. Tiny parasitic wasp named after David Attenborough for his 100th birthday. The Guardian (engleski). Pristupljeno 9. svibnja 2026.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi David Attenborough
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=David_Attenborough&oldid=7469575"