close
Prijeđi na sadržaj

Kaolin

Izvor: Wikipedija
Kaolin

Općenito
Kategorijasilikati
Kemijska formulaAl4Si4O10(OH)8
Identifikacija
Bojabijela, krem, blijedožuta; često prošarana svijetlosmeđim mrljama
Kristalni habitusTriklinski kristalni sustav
Mohsova tvrdoća2 – 2,5
Sjajsedefast do mutno zemljast
Gustoća2,68

Kaolin, znan i kao porculanska zemlja, porculanača, kineska glina, je smjesa glinastih minerala, kvarca, ostataka tinjca i glinenaca, koristi se za izradu keramike i porculana.[1]

Osobine

[uredi | uredi kôd]

Kaolin je meka bijela glina, bitan sastojak u proizvodnji keramike i porculana, pored tog koristi se i za izradu papira, gume, boja i mnogih drugih proizvoda. Ime je dobio po brdu Kao-ling u Kini, gdje se stoljećima iskapao za izradu porculana. Prve uzorke kaolina, kojeg su Kinezi koristili za izradu porculana, u Europu je poslao jedan francuski isusovački misionar početkom 18. stoljeća.[2]

U prirodnom stanju kaolin je bijeli, mekani prah koji se uglavnom sastoji od minerala kaolinita. Pod elektronskim mikroskopom se vidi kao skup heksagonalnih, pločastih kristala veličine od oko 0,1 mikrometara do 10 mikrometara (ponekad i većih). Kaolin kakav se nalazi u prirodi najčešće ima i nešto drugih minerala poput muskovita, kvarca, feldspata i anatasa. Pored tog najčešće je obojen žutim pigmentima željezovog hidroksida, zbog tog ga je potrebno kemijski izbijeliti da se ukloni pigment.[2]

Kada se pomiješa s vodom u rasponu od 20 do 35 %, postaje plastičan (može se oblikovati). Kaolin se iskapa u Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj (Saska), Češkoj i Sjedinjenim Američkim Državama.[2]

Otprilike 40 % proizvedenog kaolina koristi se za proizvodnju papira, on mu daje teksturu, boju, neprozirnost i mogućnost ispisa. Kaolin se intenzivno koristi u keramičkoj industriji, gdje ga njegova visoka temperatura taljenja i karakteristike pečenja čine posebno pogodnim za proizvodnju bijelog posuđa (porculana) i vatrostalnih materijala. Značajne količine kaolina koriste se za proizvodnju guma, on im poboljšava mehaničku čvrstoću i otpornost na abraziju.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kaolin. Proleksis enciklopedija. Pristupljeno 17. lipnja 2026.
  2. 1 2 3 4 Kaolin, clay (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 17. lipnja 2026.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Kaolin