Kvalija
Kvalija (množina kvalije; prema lat. qualia, srednjem rodu množine pridjeva quālis: »kakav«, »koje vrste«) u filozofiji uma jest pojedinačni slučaj subjektivnog iskustva, odnosno ono »kako je« nešto doživjeti. Među primjere kvalija ubrajaju se osjet boli pri glavobolji, okus vina i crvenilo večernjega neba.[1]
Kao kvalitativna svojstva osjeta, kvalije se razlikuju od propozicijskih stavova,[2] kod kojih je naglasak na vjerovanjima o iskustvu, a ne na tome kakvo je to iskustvo neposredno doživjeti.
Izraz quale u filozofiju je 1866. godine uveo Charles Sanders Peirce, a Clarence I. Lewis 1929. prvi je upotrijebio oblik qualia u danas uobičajenom značenju.[3] Frank Jackson poslije je kvalije odredio kao ona obilježja tjelesnih osjeta i pojedinih perceptivnih iskustava koja se ne mogu obuhvatiti nikakvom isključivo fizičkom informacijom,[4] dok ih je Daniel Dennett opisao kao »način na koji nam se stvari čine«.[5]
Postojanje i narav kvalija ostaju predmetom prijepora, a velik se dio rasprave vodi oko same definicije pojma jer pojedini filozofi naglašavaju ili poriču postojanje određenih njihovih obilježja. Pitanje njihove (ne)svodivosti na fizičke procese, povezano s tzv. eksplanatornim jazom, jedno je od središnjih u suvremenoj raspravi o odnosu uma i tijela.
- ↑ Tye 2021.
- ↑ Kriegel, Uriah. 2014. Kriegel, Uriah (ur.). Current controversies in philosophy of mind. Routledge. New York, NY. str. 201. ISBN 978-0-415-53086-6
- ↑ Lewis 1929, str. 121.
- ↑ Jackson 1982.
- ↑ Dennett 1988.
- Dennett, Daniel C. 1988. Quining Qualia. Anthony Marcel i Edoardo Bisiach (ur.). Consciousness in Contemporary Science. Clarendon Press. Oxford. str. 42–77
- Jackson, Frank. 1982. Epiphenomenal Qualia. The Philosophical Quarterly. 32 (127): 127–136. doi:10.2307/2960077. JSTOR 2960077
- Lewis, Clarence Irving. 1929. Mind and the World-Order: Outline of a Theory of Knowledge. Dover Publications. New York. ISBN 978-0-486-26564-3
- Tye, Michael. 2021. Qualia. Stanford Encyclopedia of Philosophy
