Taktilne staze
Taktilne staze (ili taktilno popločavanje)[1] sustav su reljefnih indikatora postavljenih na tlu kako bi slabovidnim osobama-pješacima pomogli pri kretanju, najčešće uz prometnice, stepenice i platforme javnog prijevoza, ali i u zatvorenim prostorima. Imaju distinktivan površinski uzorak traka ili točaka koje se može osjetiti pomoću bijelog štapa ili stopalom. Cilj im je voditi slabovidne osobe kroz prostor te ih upozoriti na nadolazeće puteve, prometnice ili ulice, kao i na potencijalno opasne promjene u površini ili nagibu tla.
Prvi sustav taktilnih staza uveden je na pješačkim prijelazima i drugim opasnim prilazima cestama u Japanu 1960-ih. Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija i SAD usvojili su standard 1990-ih godina. U Hrvatskoj su zakonski usvojene 2005. godine.[2]
Taktilne staze često se pogrešno percipiraju kao staze za bicikle ili romobile.[3]
Taktilne opločnike osmislio je Seiichi Miyake 1965. godine. Inspiriralo ga je Brailleevo pismo, po čijoj su japanskoj inačici taktilni opločnici imenovani tenji blocks (点字ブロック, tenji burokku).[4][5][6] Prvi taktilni opločnici postavljeni su u ulici Okayame 1967. godine, a doživjeli su nagli porast uporabe diljem zemlje nakon što ih je tvrtka japanskih nacionalnih željeznica usvojila i 1985. sastavila Vodič za instalaciju taktilnih opločnika za slabovidne osobe.[7] Unatoč tomu, jedinstveni standard za izradu opločnika donesen je tek 2001. godine.[8]
Taktilne staze postavljene su u sve prostore namijenjene Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000.[7]
U Hrvatskoj su postavljanje taktilnih staza, kao i pojedinosti uzoraka i njihove uporabe, prvi puta propisani Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, donesenom u prosincu 2005. godine. Novi pravilnik usvojen je 2013. godine,[9] a uslijedio mu je Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti iz 2023.[10]
U međunarodnoj uporabi razlikuje se nekoliko uzoraka na taktilnim opločnicima. Na osnovnoj razini razlikuju se čepasti uzorci, koji se sastoje od mreže kružića te služe upozorenju, i žljebasti uzorci, kojima se proteže nekoliko traka i koji tipično služe vođenju.[7]
Ti su osnovni tipovi u međunarodnoj primjeni dobili različite inačice koje prenose različite vrste informacija. U Ujedinjenom Kraljevstvu javljaju se drugačije raspoređeni čepasti uzorci, isprekidane linije, staze s većim i manjim brojem traka i drugi. Mogu označavati biciklističke staze, stepenice, početak rampe, spoj dvaju puteva, rubove željezničkih platformi i drugo.[11]
U hrvatskom pravilniku razlikuju se tri vrste taktilnih polja: taktilna crta vođenja, taktilna crta upozorenja i taktilno polje upozorenja. Prema propisu iz 2023. reljefni uzorci moraju biti visoki najviše 5 milimetara. Taktilna polja postavljaju se na stajalištima javnog prijevoza, prije i poslije pješačkih prijelaza, na pješačkim otocima i pješačkim površinama raskrižja.[10]
Betonski opločnici s taktilnim poljima, Šenžen
Taktilna polja upozorenja pred pješačkim prijelazom, New York City
Polja upozorenja postavljena prije i poslije stubišta (uz taktilnu crtu vođenja), Petaling Jaya, Malezija
Taktilno polje s metalnim čepastim uzorkom, Łódź
Meka taktilna polja s Brailleevim pismom umjesto standardnih uzoraka, London
- ↑ Podržavanje uključivanja osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada (PDF). Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske. str. 41. Pristupljeno 16. studenoga 2025.
- ↑ Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti (NN 151/2005-2947). Narodne novine. 3. prosinca 2005. Pristupljeno 16. studenoga 2025.
- ↑ Međunarodni je Dan bijelog štapa. Hrvatska radiotelevizija. 15. listopada 2021. Pristupljeno 16. studenoga 2025.
- ↑ R Sakaguchi; S Takasu; T Akiyama. 2000. Study concerning the colors of tactile blocks for the visually handicapped – Visibility for the visually handicapped and scenic congruence for those with ordinary sight and vision (PDF). SEPT. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 17. prosinca 2014. Pristupljeno 27. siječnja 2014.
- ↑ Wortley, Kathryn. 22. kolovoza 2020. Yellow brick roads: How Japan's tactile paving aids solo travel. The Japan Times (engleski). Pristupljeno 14. prosinca 2020.
- ↑ Google Doodle: what are Tenji blocks?. The Week (engleski). 18. ožujka 2019.
- 1 2 3 H. Sekiguchi; H. Nakayama (kolovoz 2002.). "On a history and a present circumstances of walking aid for persons with visual impairment in Japan". 5th International Conference on Civil Engineering. Manila, Philippines. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2014.. https://web.archive.org/web/20140327182938/http://www.trpt.cst.nihon-u.ac.jp/INFOLAB/dl_pdf/visual_impairment_icce5.pdf
- ↑ JIS T 9251 Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. listopada 2016. (Wayback Machine) カネソウ総合カタログ2016
- ↑ Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Narodne novine. 17. lipnja 2013. Pristupljeno 16. studenoga 2025.
- 1 2 Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Narodne novine. 23. siječnja 2023. Pristupljeno 16. studenoga 2025.
- ↑ Lee Kenny. 28. siječnja 2005. Tactile Paving Survey – Report Number HSL2005/07 (PDF). HSE. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. srpnja 2013. Pristupljeno 10. listopada 2013.
- Šakaja, Laura. 17. prosinca 2018. Slijepi i slabovidni u Zagrebu - geografska perspektiva. Geografski horizont. 64 (1): 9–28. ISSN 0016-7266
