close
Prijeđi na sadržaj

AFC

Izvor: Wikipedija
Azijska nogometna konfederacija
Asian Football Confederation
Azijska nogometna konfederacija
Osnovne informacije
Tip nogometna konfederacija
Osnivanje 8. svibnja 1954.
Filipini Manila, Filipini
Sjedište Malezija Kuala Lumpur, Malezija
Regija Azija[a]
Broj članica 47
Službeni jezici
Administracija
Predsjednik Bahrein Salman ibn Ibrahim al-Kalifa
Potpredsjednik
Glavni tajnik Malezija Windsor John

the-afc.com

Azijska nogometna konfederacija (engleski: Asian Football Confederation; AFC) jest upravno tijelo saveza u nogometu, nogometu na pijesku i futsalu na teritoriji Azije.[a] Osnovana je 8. svibnja 1954. i trenutno ima 47 država članica. AFC predstavlja državne nogometne saveze Azije, održava azijska takmičenja klubova i državnih reprezentacija, kontroliše novčane nagrade, pravila i medijska prava tih takmičenja. AFC je jedna od šest nogometnih konfederacija FIFA-e.

Trenutni predsjednik je Salman ibn Ibrahim al-Kalifa iz Bahreina,[2] a generalni sekretar je Datuk Seri Windsor John iz Malezije.[3][4]

O konfederaciji

[uredi | uredi kod]

Historija

[uredi | uredi kod]

AFC je osnovan 8. svibnja 1954. u Manili, Filipini, na marginama drugih Azijskih igara. Dvanaest članova osnivača bili su: Afganistan, Burma (Mjanmar), Kineski Taipei (Tajvan), Hong Kong, Indija, Indonezija, Japan, Južna Koreja, Pakistan, Filipini, Singapur i Vijetnam. Glavno sjedište se nalazi u Kuala Lumpuru, Malezija.

Azijska ženska nogometna konfederacija (Asian Ladies Football Confederation; ALFC) bila je dio AFC-a koji je upravljao nogometom za žene u Aziji. Grupa je nezavisno osnovana u travnju 1968. na sastanku koji je uključivao Tajvan, Hong Kong, Maleziju i Singapur. Osamnaest godina kasnije (1986.), ALFC se spojio s AFC-om, te od tada AFC direktno vodi i sva nogometna takmičenja za žene.[5]

Danas

[uredi | uredi kod]

Trenutno ima 47 država članica, koje se uglavnom nalaze na azijskom kontinentu.[a] Sve transkontinentalne zemlje sa teritorijom na dva kontinenta, Europi i Aziji, su članovi UEFA-e (Azerbejdžan, Armenija, Gruzija, Kazahstan, Rusija i Turska). Izrael je također član UEFA-e, iako je u potpunosti u Aziji. S druge strane, AFC članice iz Oceanije su Australija, koja je bila osnivač Nogometne konfederacije Oceanije (OFC), Guam i Sjeverni Marijanski otoci, koji teritorijalno pripadaju Sjedinjenim Američkim Državama.

AFC svake četiri godine organizira Azijski kup, takmičenje nacionalnih timova iz Azije, kao i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Također organizira i kvalifikacije za Olimpijske igre i dva nivoa godišnjih međunarodnih klupskih natjecanja. Najprestižniji (najstarije tekuće AFC klupsko natjecanje) je turnir AFC Liga prvaka, na osnovu UEFA-ine Lige prvaka, formiran 2002/03. spajanjem Azijskog pobjednika kupa i Azijskog kupa pobjednika kupova.[6]

Bivše članice

[uredi | uredi kod]

Bivše države članice AFC-a su: Novi Zeland (1964),[7] Južni Jemen (1972–1990),[8] Kazahstan (1993–2002) i Izrael (1954–1974). Novi Zeland je osnovao Nogometnu konfederaciju Oceanije (OFC) 1966, Južni Jemen se 1990. ujedinio sa Sjevernim Jemenom, a Kazahstan je prešao u UEFA-u nakon što su stekli uslove. Izrael je bio izbačen iz AFC-a 1974, kao rezultat prijedloga Kuvajta (pošto su sve muslimanske i arapske zemlje odbile igrati protiv njega), koji je usvojen sa 17 za, 13 protiv i 6 suzdržanih glasova.[9][10] Kasnije je postao punopravni član UEFA-e 1994.

Uprava

[uredi | uredi kod]
Glavno sjedište AFC-a u Kuala Lumpuru, Malezija.
Pozicija Ime Zona Mandat
Predsjednik AFC-a[2] Bahrein Salman ibn Ibrahim al-Kalifa WAFF od 2013.
Viši potpredsjednik FIFA-e[2] od 2018.
Generalni sekretar[3][4] Malezija Datuk Seri Windsor John AFF od 2015.
Članovi Vijeća FIFA-e[2] Japan Kōzō Tashima EAFF od 2023.
Malezija Datuk Haji Hamidin bin Haji Mohd Amin AFF
Laos Kanya Keomany
Filipini Mariano Araneta
Katar Hamad al-Tani WAFF
Saudijska Arabija Yaser al-Misahal
Potpredsjednici AFC-a[2] Mongolija Ganbaatar Amgalanbaatar EAFF od 2023.
Libanon Hachem Haidar WAFF
Iran Mehdi Tadž CAFA
Butan Ugen Tsechup SAFF
Mjanmar Zaw Zaw AFF
Članovi izvršnog

odbora AFC-a[2]

Kuvajt Abdullah Ahmed al-Šahin WAFF od 2023.
Ujedinjeni Arapski Emirati Abdullah Nasser al-Džaneibi
Maldivi Bassam Adeel Jaleel SAFF
Nepal Pankaj Bikram Nembang
Australija Chris Nikou AFF
Tajland Somyot Poompanmoung
Uzbekistan Ravshan Irmatov CAFA
Hong Kong Eric Fok Kai Shan EAFF
Indija Šadži Prabhakaran SAFF
Članice ženskog

izvršnog odbora AFC-a[2]

Sjeverna Koreja Han Un-gyong (EAFF) EAFF od 2023.
Palestina (država) Susan Rijad Abdelrahim al-Šalabi (WAFF) WAFF
Upražnjeno (CAFA)
Bangladeš Mahfuza Akhter Kiron (SAFF) SAFF od 2023.
Laos Kanya Keomany (AFF)[b] AFF

Članstvo

[uredi | uredi kod]
     Zapadnoazijska nogometna federacija
     Srednjoazijski nogometni savez
     Južnoazijska nogometna federacija
     Istočnoazijska nogometna federacija
     Nogometna federacija ASEAN-a

AFC ima 47 država članica podijeljenih u 5 regija:

Kod Savez Osnivanje Članstvo
u FIFA-i
Članstvo
u AFC-u
Članstvo
u MOO-u
Istočnoazijska nogometna federacija (EAFF) (10)
GUM  Guam 1975. 1996. 1991. Da[c]
HKG  Hong Kong 1914. 1954. 1954. Da
JPN  Japan 1921. 1921. Da
KOR  Južna Koreja 1928. 1948. 1954. Da
CHN  Kina 1924. 1931. 1974. Da
TPE  Kineski Taipei[d][e] 1936. 1954. 1954. Da
MAC  Macao 1939. 1978. 1978. Ne[f]
MNG  Mongolija 1959. 1998. 1993. Da
PRK  Sjeverna Koreja 1945. 1958. 1974. Da
NMI  Sjeverni Marijanski otoci 2005. N/D 2020. Ne[g]
Zapadnoazijska nogometna federacija (WAFF) (12)
BHR  Bahrein 1957. 1968. 1957. Da
IRQ  Irak 1948. 1950. 1970. Da
YEM  Jemen 1962. 1980. 1980. Da
JOR  Jordan 1949. 1956. 1975. Da
QAT  Katar 1960. 1963. 1967. Da
KUW  Kuvajt 1952. 1964. 1964. Da
LBN  Libanon 1933. 1936. 1964. Da
OMA  Oman 1978. 1978. 1980. Da
PLE  Palestina 1998. 1998. 1998. Da
KSA  Saudijska Arabija 1956. 1956. 1972. Da
SYR  Sirija 1936. 1937. 1970. Da
UAE  Ujedinjeni Arapski Emirati 1971. 1974. 1974. Da
Srednjoazijski nogometni savez (CAFA) (6)
AFG  Afganistan[h] 1933. 1948. 1954. Da
IRN  Iran[i] 1920. Da
KGZ  Kirgistan 1946. 1994. 1994. Da
TJK  Tadžikistan 1936. Da
TKM  Turkmenistan 1992. Da
UZB  Uzbekistan 1946. Da
Južnoazijska nogometna federacija (SAFF) (7)
BAN  Bangladeš 1972. 1976. 1974. Da
BHU  Butan 1983. 2000. 1993. Da
IND  Indija 1937. 1948. 1954. Da
MDV  Maldivi 1982. 1986. 1986. Da
NEP    Nepal 1951. 1972. 1954. Da
PAK  Pakistan 1947. 1948. 1954. Da
SRI  Šri Lanka 1939. 1952. 1954. Da
Nogometna federacija ASEAN-a (AFF) (12)
AUS  Australija[j] 1961. 1963. 2006. Da[k]
BRU  Brunej 1952. 1969. 1970. Da
PHI  Filipini 1907. 1930. 1954. Da
IDN  Indonezija 1930. 1952. Da
TLS  Istočni Timor 2002. 2005. 2002. Da
CAM  Kambodža 1933. 1954. 1954. Da
LAO  Laos 1951. 1952. 1968. Da
MAS  Malezija 1926. 1954. 1954. Da
MYA  Mjanmar 1947. 1952. Da
SGP  Singapur 1892. Da
THA  Tajland 1916. 1925. Da
VIE  Vijetnam 1960. 1964. 1964. Da

Bivše članice

[uredi | uredi kod]
Kod Savez Osnivanje Članstvo
u FIFA-i
Članstvo
u AFC-u
Razlog napuštanja
ISR  Izrael 1928. 1929. 1954.1974. Izbačen iz AFC-a 1974, kao rezultat prijedloga Kuvajta (pošto su sve muslimanske i arapske zemlje odbile igrati protiv njega), koji je usvojen sa 17 za, 13 protiv i 6 suzdržanih glasova.[9][10] Kasnije je postao punopravni član UEFA-e 1994.
NZL  Novi Zeland 1891. 1948. 1964. Član-osnivač OFC-a 1966.
YMD  Južni Jemen 1940. 1967. 1972.1990. Ujedinio se sa Sjevernim Jemenom u Jemen.
KAZ  Kazahstan 1914. 1994. 1993.2002. Pridružio se UEFA-i 2002.

Natjecanja

[uredi | uredi kod]
Natjecanje Najrecentnije
izdanje
Prvaci Drugoplasirani Sljedeće
izdanje
Muške reprezentacije
Azijski kup 2023.  Katar  Jordan 2027.
Liga nacija TBD
U-23 Azijski kup 2026.  Japan  Kina 2028.
U-20 Azijski kup 2025.  Australija  Saudijska Arabija 2027.
U-17 Azijski kup 2026.  Japan  Kina 2027.
Futsal Azijski kup 2026. Iran Iran Indonezija Indonezija 2028.
U-20 futsal Azijski kup 2019. Japan Japan Afganistan Afganistan 2029.
Azijski kup u nogometu na pijesku 2025. Iran Iran Oman Oman 2027.
Ženske reprezentacije
Azijski kup 2026.  Japan  Australija 2029.
U-20 Azijski kup 2026.  Japan  Sjeverna Koreja 2028.
U-17 Azijski kup 2026.  Sjeverna Koreja  Japan 2027.
Olimpijski kvalifikacijski turnir 2024.  Australija
 Japan
 Uzbekistan
 Sjeverna Koreja
2028.
Futsal Azijski kup 2025. Japan Japan Tajland Tajland 2027.
Muški klubovi
Liga prvaka Elite 2026. Saudijska Arabija Al-Ahli Japan Machida Zelvia 2027.
Liga prvaka Two 2026. Japan Gamba Osaka Saudijska Arabija Al-Nasr 2027.
Challenge liga 2026. Kuvajt Al-Kuvajt Kambodža Svay Rieng 2027.
Futsal Klupsko prvenstvo 2019. Japan Nagoya Oceans Iran Mes Sungun 2027.
Ženski klubovi
Liga prvaka 2026. Sjeverna Koreja Naegohyang Japan Tokyo Verdy Beleza 2027.

Bivša natjecanja

[uredi | uredi kod]
Natjecanje Posljednje
izdanje
Prvaci Drugoplasirani
Muške reprezentacije
Afroazijski kup nacija 2007.  Japan  Egipat
AFC–OFC Challenge Cup 2003.  Iran  Novi Zeland
AFC Kup solidarnosti 2016.    Nepal  Macao
AFC Challenge Cup 2014.  Palestina  Filipini
U-14 AFC prvenstvo 2014.  Irak  Sjeverna Koreja
Muški klubovi
Afroazijsko klupsko prvenstvo 1998. Maroko Raja Casablanca Južna Koreja Pohang Steelers
Azijski kup pobjednika kupova 2002. Saudijska Arabija Al-Hilal Južna Koreja Jeonbuk Hyundai Motors
Azijski superkup 2002. Južna Koreja Suwon Samsung Bluewings Saudijska Arabija Al-Hilal
Ženski klubovi
AFC klupsko prvenstvo za žene 2023. Japan Urawa Red Diamonds Južna Koreja Incheon Hyundai Steel Red Angels

Kontroverze

[uredi | uredi kod]

AFC Liga prvaka

[uredi | uredi kod]

Tokom AFC Lige prvaka 2020, Nogometni savez Irana primio je pismo od AFC-a 17. siječnja 2020. u kojem se najavljuje da timovima iz Irana neće biti dozvoljeno da budu domaćini svojih domaćih utakmica u svojoj zemlji zbog sigurnosnih razloga.[12][13] Četiri tima AFC Lige prvaka iz Irana objavila su dan kasnije da će se povući s turnira ako se zabrana ne poništi..[14][15] AFC je 23. siječnja 2020. objavio da će se sve utakmice grupne faze, koje su timovi iz Irana trebali biti domaćini, na dan utakmice biti zamijenjene odgovarajućim gostujućim utakmicama kako bi se ostavilo vremena za ponovnu procjenu sigurnosnih problema u zemlji.[16][17][18]

Hakim al-Ureibi

[uredi | uredi kod]

Hakima al-Ureibija, bahreinskog nogometaša, koji je postao politička izbjeglica u Australiji, uhapsila je tajlandska policija dok je bio na medenom mjesecu na Tajlandu u studenom 2018. Suočio se s optužbama za izručenje od strane bahreinske vlade zbog optužbi za njegovu umiješanost u pobunu u Bahreinu 2011. koju je potaknuo napad na policijsku stanicu. Kako Tajland nije potpisao Konvenciju o statusu izbjeglica, a zbog ekonomskog interesa s Bahreinom i vladajućim predsjednikom AFC-a Salmanom al-Kalifom, članom kraljevske porodice Bahreina, strahovalo se da bi se AFC mogao postaviti kao krivac za deportaciju, te je to izazvala veliko međunarodnu negodovanje. Australija i FIFA su na kraju intervenisale i tajlandski zvaničnici su pustili al-Ureibija u veljači 2019.[19][20]

Bojkot Izraela od strane muslimanskih i arapskih zemalja

[uredi | uredi kod]

AFC azijski kup obilježen je primjerima političkog uplitanja. Izrael je izbačen iz AFC-a 1974, kao rezultat prijedloga Kuvajta (uz podršku muslimanskih i arapskih zemalja, koje su odbile igrati protiv njega), koji je usvojen sa 17 za, 13 protiv i 6 suzdržanih glasova,[9][10] te se morao takmiči u OFC-u (Oceanija) sve dok mu nije bilo odobreno članstvo u UEFA-i (Europa) 1990.[21]

Rivalstvo Irana i Saudijske Arabije

[uredi | uredi kod]

Slučajevi postoje i na drugim AFC turnirima poput onog između Saudijske Arabije i Irana. Nakon napada na saudijska diplomatska predstavništva u Iranu 2016, Saudijska Arabija je odbila igrati utakmice protiv Irana, te zaprijetila da će se povući ako AFC odbije ju slijediti, te se to proširilo i na međunarodni nivo.[22]

Kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi kod]

Tenzije između dvije Koreje tokom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. dovele su do toga da je Sjeverna Koreja odbila da ugosti južnokorejsku reprezentaciju i da istakne južnokorejsku zastavu i odsvira njihovu nacionalnu himnu. Kao rezultat toga, domaće utakmice Sjeverne Koreje premještene su u Šangaj.[23]

Tokom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022, Sjeverna Koreja je nevoljko pristala da ugosti reprezentaciju Južne Koreje u Pjongjangu, što je prvi put da je Sjeverna Koreja ugostila Južnu Koreju kod kuće u nekom takmičarskom meču. Vlada Sjeverne Koreje zabranila je navijačima ulazak na stadion. Utakmica je završila neriješenim rezultatom, a što se tiče kontroverzi, Južna Koreja je odlučila povući kandidaturu za Svjetsko prvenstvo za žene 2023, te optužila Sjevernu Koreju za političko miješanje u sport. AFC je optužen da je učinio malo u vezi sa tim slučajem, što je dovelo do toga da AFC donese odluku da finale Azijskog kupa 2019. neće biti domaćin Sjeverna Koreja.[24]

Dana 9. ožujka 2020, FIFA je u saopćenju objavila da se utakmice azijskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022, koje su bile zakazane za ožujak i lipanj, odgađaju za kasniji termin. Odluka je donesena zbog širenja SARS-CoV-2.[25] Dana 12. kolovoza 2020, FIFA i AFC su zajednički odlučile da će predstojeće kvalifikacione utakmice za FIFA Svjetsko prvenstvo 2022. u Kataru i AFC Azijski kup 2023. u Kini, koje su prvobitno bile planirane da se održe za vrijeme međunarodnih utakmica u listopadu i studenom 2020, pomjeriti na 2021.[26]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 Također uključuje neke države/teritorije u Oceaniji kao što su Australija, Guam i Sjeverni Marijanski otoci.
  2. Članica Vijeća FIFA-e i ženskog izvršnog odbora AFC-a iz AFF zone.
  3. Država ili teritorija Oceanije je članica Nacionalnih olimpijskih odbora Oceanije, a ne Olimpijskog vijeća Azije.
  4. Tajvan, zvanično Republika Kina, takmiči se pod nazivom "Kineski Taipei".
  5. Bivši član OFC-a (1976–1982).
  6. Sportski i olimpijski odbor Makaa je član Olimpijskog vijeća Azije, ali ne i Međunarodnog olimpijskog odbora.
  7. Dio Olimpijskog odbora SAD-a.
  8. Afganistan se pridružio SAFF-u 2005, ali ga je napustio 2015. zbog osnivanja Srednjoazijskog nogometnog saveza (CAFA).
  9. Iran je napustio federaciju 10. lipnja 2014. nastankom Srednjoazijskog nogometnog saveza.
  10. Osnivač i bivši član OFC-a (1966–1972, 1978–2006).[11]
  11. Država ili teritorija Oceanije je članica Nacionalnih olimpijskih odbora Oceanije, a ne Olimpijskog vijeća Azije.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „AFC STATUTES Edition 2017”. AFC. 8 May 2017. Arhivirano iz originala na datum 27 December 2017. Pristupljeno 15 January 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 „AFC Executive Committee and Asia’s FIFA Council members confirmed” (en). the-AFC. Pristupljeno 8. 11. 2023. 
  3. 3,0 3,1 „AFC GENERAL SECRETARY: DATO' WINDSOR JOHN”. Arabian Football Confederation. Arhivirano iz originala na datum 2 November 2019. Pristupljeno 4 February 2019. 
  4. 4,0 4,1 Christopher Raj (3 December 2015). „Prime choice to lead FIFA”. The Star. Arhivirano iz originala na datum 25 December 2018. Pristupljeno 25 March 2016. 
  5. „Football (Soccer) − Asian Football Confederation”. Asian Sports Net. Arhivirano iz originala na datum 3. 4. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2016. 
  6. „All Competitions” (en). the-AFC. Pristupljeno 8. 11. 2023. 
  7. „AFC TELLS INDONESIA: PAY OR BE SACKED”. The Straits Times. 28. 8. 1964. Arhivirano iz originala na datum 27. 5. 2015. Pristupljeno 8. 12. 2014. 
  8. „Arabia and Yemen are new members”. The Straits Times. 28. 7. 1972. Arhivirano iz originala na datum 4. 3. 2016. Pristupljeno 10. 5. 2020. 
  9. 9,0 9,1 9,2 „Aust-Asian bid fails”. The Sydney Morning Herald: str. 11. 16. 9. 1974. Arhivirano iz originala na datum 24. 6. 2021. Pristupljeno 10. 7. 2014. 
  10. 10,0 10,1 10,2 Montague, James (27. 2. 2008). „Time is right for Israel to return to its Asian roots”. The Guardian (London). Arhivirano iz originala na datum 23. 10. 2017. Pristupljeno 9. 5. 2022. 
  11. „Oceania Football Confederation – Content”. Oceania Football Confederation. 6.10.2009. Arhivirano iz originala na datum 3.3.2009. Pristupljeno 14.3.2017. 
  12. „اطلاعیه روابط عمومی”. Football Federation Islamic Republic of Iran. 17. 1. 2020. Arhivirano iz originala na datum 13. 9. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020. 
  13. „Another blow to Iranian sport as AFC ban country from hosting Champions League football”. Inside The Games. 17. 1. 2020. Arhivirano iz originala na datum 20. 1. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020. 
  14. „Iranian football teams stand against AFC's decision”. Tehran Times. 18. 1. 2020. Arhivirano iz originala na datum 20. 1. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020. 
  15. „Iran: 'Clubs to quit AFC Champions League over home game ban'”. BBC Sport. 18. 1. 2020. Arhivirano iz originala na datum 20. 1. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020. 
  16. „AFC Statement”. AFC. 23. 1. 2020. Arhivirano iz originala na datum 26. 7. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020. 
  17. „Iran: Clubs back down on Asian champions League boycott”. BBC Sport. 23. 1. 2020. Arhivirano iz originala na datum 3. 10. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020. 
  18. „AFC Statement on AFC Champions League Group Stage matches”. AFC. 29. 1. 2019. Arhivirano iz originala na datum 26. 7. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020. 
  19. „Why Hakeem al-Araibi matters”. Bangkok Post. 
  20. „YouTube”. YouTube. Arhivirano iz originala na datum 22. 7. 2019. Pristupljeno 21. 2. 2020. 
  21. Conor Heffernan (20. 11. 2014). „The Controversial Case of Israel & International Football”. Pundit Arena. Arhivirano iz originala na datum 29. 7. 2018. Pristupljeno 29. 7. 2018. 
  22. „Saudi-Iranian Tension Extends To Sports – Saudi Arabian Football Federation Announces: We Will Not Play In Iran”. The Middle East Media Research Institute. 6. 1. 2016. Arhivirano iz originala na datum 29. 7. 2018. Pristupljeno 29. 7. 2018. 
  23. Mark Ledsom (7. 3. 2008). „Koreas match moved to Shanghai after anthem row”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 29. 7. 2018. Pristupljeno 29. 7. 2018. 
  24. „AFC Cup 2019: North Korea and Lebanon's Top Moment — BabaGol”. 3. 11. 2019. Arhivirano iz originala na datum 26. 2. 2020. Pristupljeno 26. 2. 2020. 
  25. „Asian FIFA World Cup 2022 qualifiers postponed”. Arhivirano iz originala na datum 9. 3. 2020. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  26. „Update on upcoming FIFA World Cup Qualifiers in Asia”. AFC. 12. 8. 2020. Arhivirano iz originala na datum 24. 11. 2020. Pristupljeno 14. 9. 2020. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]