Antoine Watteau
| Antoine Wateau | |
|---|---|
| rokoko | |
_The_painter_Antoine_Watteau_by_Rosalba_Carriera_-_Museo_civico_di_Santa_Caterina.jpg) Slika Rosalbe Carriera iz 1721. | |
| Rođenje | 10. listopada 1684. |
| Smrt | 18. kolovoza 1721. (36 god.) Noget-sur-Marne, Francuska |
| Vrsta umjetnosti | crtež - slikarstvo |
| Praksa | Pariz |
| Poznata djela | Polazak na Kiteru Parisov sud Harlekin Dvorski bal |
| Utjecao | Jean-Baptiste Siméon Chardin, Francoise Boucher, itd. |
| Utjecali | Flamanska umjetnost, Jacques Callot |
Jean-Antoine Watteau ili Antoine Watteau (10. listopada 1684., Valenciennes – 18. kolovoza 1721., Noget-sur-Marne) je jedan od najistaknutijih predstavnika francuskog slikarstva 18. stoljeća. Toplim i senzualnim koloritom, prikrivenom erotikom, pastoralnim ugođajima i spontanim komponiranjem istančanih gracioznih likova bio je duhovni i stilski začetnik rokokoa.[1]
Slikanje učio kao dječak u rodnom Valenciennesu, a od 1702. godine u Parizu, najprije u radionici slikara prizora kazališnih predstava (osobito prizora iz Commedia dell'arte) Claudea Gillota, potom Claudea Audrana, poznatoga dekoratera i voditelja kraljevske zbirke slika u palači Luxembourg. Ondje je upoznao djela europskog slikara, osobito P. P. Rubensa, Giorgionea i Tiziana.[1]
Watteau napušta „veličanstveno” slikarstvo kakvim se bave na dvoru Luja XIV. i nadahnuće radije traži u djelima velikih nizozemskih i flamanskih umjetnika iz 17. stoljeća i bakropisa Jacquesa Callota. Slikom Polazak na otok Kiteru (za koju mu je trebalo pet godina) upisao se 1712. na Likovnu Akademiju u Parizu (Académie Royale de Peinture et de Sculpture).[2]
Toplim, senzualnim i bogatim koloritom, te osebujnim gracioznim stilom slikao je galantne prizore (fêtes galantes) dama i kavalira u idealiziranom krajoliku, te intimne pastorale uz svirku i pjesmu (Ukrcavanje za Kiteru, Zabava u prirodi, Poduka u ljubavi, Svečanost u parku, Sastanak u lovu, Svečanost ljubavi).
Ukrcavanje za Kiteru (1717.) je jedno od najpoznatijih i najtajanstvenijih slika 18. stoljeća; njome se u slikarstvo uvodi tema fêtes galantes koja će u rokokou odigrati jako važnu ulogu. Ovom temom se svijet promatra kao „kazalište prirode” u kojem pripadnici mondenih društvenih krugova uživaju u dokolici. Slika prikazuje veselo društvo u otmjenoj odjeći kako se padinom spušta do obale mora odakle polaze do hrama božice ljubavi – Afrodite na otoku Kiteri; izlet očito posvećen zabavi i ljubavi. Watteau je dočarao raskošne boje kasne jeseni, sunce je na zalazu, a i skupina silazi u udaljenu, neizvjesnu i maglovitu dubinu. Slikar, kao prorok, simbolično prikazuje sudbinu visokog feudalnog društva koje će u najvećem obilju i najljepšem trenutku morati sići s povijesne pozornice nakon francuske građanske revolucije 1789.
Watteau je slikao i mitološke kompozicije ('Jupiter i Antiopa, 'Parisov sud) i neobične likove iz commedije dell'arte (Talijanska komedija; Harlekin; Nonšalantni mladić, Francuska komedija, Gilles) i portrete (Portret Antonija Patera). Potkraj života 1721. izradio je dvije ploče tzv. cimera za prodavaonicu svojega prijatelja trgovca slikama Edméa Gersainta, koje su vrhunac narativnoga žanr-prizora.
Njegove žanr-slike odaju anegdotalnost i dobro poznavanje nizozemskih majstora, a siromaštvo se na njima slikalo obojeno zagonetnom i ljupkom melankolijom. Njegov kozmopolitski ukus i senzibilitet pridonijeli su višeznačnoj složenosti Watteauova djela – bogatstvu aluzija, dvosmislenim značenjima, a često i nepronicljivosti i fantazmagoričnosti u kojima se odražavaju proturječja njegova vremena.
Slobodnim pristupom boji i svjetlosti dao je poticaj impresionistima i slikarima u plein airu; njegov utjecaj prisutan je u djelima J. Constablea, J. M. W. Turnera i E. Maneta. Njegov učenik Jean-Baptiste Joseph Pater i sljedbenik N. Lancret nisu postigli spontanu ljupkost svojega uzora, a slikari iz njegove obitelji, nećak Louis Joseph Watteau (1731.–1798.) i njegov slin François-Louis-Joseph Watteau (1758.–1828.), obojica nazvani Watteau iz Lillea, bili su loši imitatori njegovih djela.[1]
- Galerija odabranih djela
Ljubavna lekcija, oko 1716., Nationalmuseum Stockholm
Užitci bala, oko 1717., Galerija Dulwich, London
Hodočašće na Kiteru, oko 1719., Charlottenburg, Berlin
- Grasselli, Margaret Morgan; Rosenberg, Pierre & Parmantier, Nicole, ur., Watteau, 1684-1721 (PDF) (izložbeni katalog), National Gallery of Art, 1984. ISBN 0-89468-074-9
- 1 2 3 Watteau, Antoine, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 7. srpnja 2026.
- ↑ Grasselli, Rosenberg & Parmantier (1984.), str. 396.
