close
Пређи на садржај

Fotografija fundusa

С Википедије, слободне енциклопедије
Fotografija fundusa
ICD-9-CM95.11

Fotografija fundusa (FF) je jednostavan, neinvazivan medicinski test lojim se snima fundus, očno dno ili unutrašnji zid oka. Ove fotografije omogućavaju očnom lekaru da izbliza pogleda nekoliko delova očnog dna oka koji su veoma važni za normalan vid. Metoda se zasniva na kolor fotografiji u zelenom svetlu ili na „red free“ fotografiji. Ona se kao i stereofotografija koriste za postavljanje dijagnoze kod masovnih skrininga oka, i time odvojili nalazi koji su normalni od onih koji su za češče praćenje ili oni kod kojih je indikovano lečenje.[1]

Metoda FF zahtevaju iskustvo onoga ko očitava rezultate, jer su kao skrining metod, ove fotografije insuficijentne u otkrivanju blagog subkliničkog edema žute mrlja, gde je centralna debljina makule između 200—300μm.

Osim u svrhu skrininga fundus fotografije služe i za objektivno praćenja pacijenata u dužem vremenskom periodu.

Relevantna anatomija

[уреди | уреди извор]

Unutar zadnjeg dela oka, očnog dna ili fundusa nalazi se nekoliko ključnih struktura, koje se mogu snimiti FF a to su:

Mrežnjača (Retina)

Sloj ćelija koje detektuju svetlost (fotoreceptora), koji šalju signale vašem mozgu o svetlosti koju detektuju. Vaš mozak koristi te signale da izgradi pogled velike slike koju „vidite“.

Žuta mrlja (Macula)

Ovo je najosetljiviji deo mrežnjače. Sadrži fotoreceptore koji nam omogućavaju da vidimo boje i fine detalje.

Vidni nerv (Nervus opticus)

Ovo je kao kabl za prenos podataka koji povezuje mrežnjaču sa mozgom. Mnoga stanja oka mogu uticati na deo ovog nerva koji se vezuje za zadnji deo oka.

Sudovnjača (Chorioidea)

Ovaj sloj koji je odmah ispod mrežnjače i deo je sudovne opne (uvee), srednjeg sloja spoljašnjeg zida oka, koji je bogat krvnim sudovima koji snabdevaju mrežnjaču krvlju bogotu kiseonikom.

Fotografija fundusa može biti deo rutinskog pregleda očiju, ili se može koristiti za dijagnostičke preglede očiju kada pacijent ima očne simptome ili promene vida. Ovim dijagnostičkim pregledom očiju traže se specifičniji znakove očnih bolesti ili stanja, koja uključuju:

  • Bolesti mrežnjače poput retinopatije povezane sa dijabetesom ili hipertenzivne retinopatije.
  • Povrede ili oštećenja mrežnjače, poput suza ili odvajanja.
  • Specifične vrste promena na mrežnjači kao što su makularna degeneracija ili gubitak vida boja.
  • Uveitis koji utiče na retinu ili horoid.
  • Stanja optičkog nerva kao što su optička atrofija i oticanje optičkog diska (edem papile).
  • Promene ili oštećenja mrežnjače i/ili optičkih nerava usled stanja kao što je glaukom.
  • Uzroci slepih tačaka (skotoma) ili defekta vidnog polja.
  • Tumori, uključujući rak oka kao što je retinoblastom i nekancerozne (benigne) izrasline.
  • Infekcije unutrašnjeg oka poput toksoplazmoze.
Normalne fotografije fundusa levog oka (leva slika) i desnog oka (desna slika), gledano od prednje strane, tako da je levo na svakoj slici desno od osobe. Svaki fundus nema znake bolesti ili patologije. Pogled je u kameru, tako da je na svakoj slici makula u centru slike, a optički disk se nalazi prema nosu. Oba optička diska imaju određenu pigmentaciju na obodu bočne strane, što se smatra normalnom (nepatološkom). Narandžasti izgled normalnog fundusa je zbog kompleksa vitamina A kao 11-cis-retinala sa opsin proteinima u mrežnjači (tj. rodopsin). Leva slika (desno oko) pokazuje svetlije oblasti u blizini većih krvnih sudova, što se smatra normalnim nalazom kod mlađih ljudi.
  1. ^ „Fundus Photography Overview - Ophthalmic Photographers' Society”. www.opsweb.org. Приступљено 2024-12-17. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).