close
Idi na sadržaj

Jane Eyre

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jane Eyre (Džejn Ejr)
Naslovnica originalnog izdanja Jane Eyre, uključujući Brontëin pseudonim "Currer Bell".
AutorCharlote Bronte
JezikEnglish
ŽanrGotički roman odrastanja (bildungsroman)
IzdavačSmith, Elder & Co.
Datum izdanja19. oktobar 1847.
Vrijeme radnjeKasna vladavina Georgea III
Mjesto radnjeSjever Engleske
Glavni likJane Eyre
NasljednikShirley

Jane Eyre (poznato i kao Jane Eyre: An Autobiography) je roman engleske autorice Charlotte Bronte. Objavljen je pod njenim pseudonimom "Currer Bell" 19. oktobra 1847. godine od strane Smith, Elder & Co. iz Londona. Prvo američko izdanje je objavljeno u januaru 1848. od Harper & Brothers iz New Yorka.[1] Jane Eyre je roman o odrastanju koji prati iskustva svoje junakinje, uključujući njeno odrastanje i njenu ljubav prema Gospodinu Rochesteru, tmurnom gospodaru Thornfield Halla.[2] Roman Jane Eyre je revolucinirao prozni roman, budući da je prvi koji se fokusirao na moralni i spiritualni razvoj svoje protagonistice kroz intimni narativ u prvom licu, gdje su događaji obojeni psihološkim identitetom. Književni kritičar Daniel S. Burt nazvao je Charlote Bronte "prvom historičarkom privatne svijesti"[3] i književnom pretkinjom pisaca poput Marcel Prousta i James Joycea.[4] Knjiga sadrži elemente socijalnog kriticizma sa jakim osjećajem kršćanskog morala u svojoj srži, i mnogi smatraju da je bio ispred svog vremena zbog Janeing individualističkog karaktera te načina na koji roman pristupa temama klase, religije, seksualnosti i feminizma[5][6]. Jane Eyre je, zajedno sa romanom Jane Austen ,,Ponos i Predrasude", jedan od najpoznatijih romantičnih romana[7],. Smatra se jednim od najvećih romana na engleskom jeziku [8]a 2003. BBC ju je rangirao kao desetu najvoljeniju knjigu u Britaniji u The Big Read anketi.

Knjiga je podijeljena u 38 poglavlja. Originalno je objavljena u tri dijela u 19. stoljeću, i to od prvog do petnaestog poglavlja, od šesnaestog do dvadeset sedmog, i od dvadeset osmog do trideset osmog poglavlja. Drugo izdanje bilo je posvećeno Williamu Makepeace Thackeray.

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Roman je pisan u prvom licu iz perspektive glavne junakinje iz naslova. Smješten je negdje na sjeveru Engleske, u kasnoj vladavini Georgea III (1760. - 1820.). Ima pet faza: Janeino djetinstvo u Gateshead Hallu, gdje je emocionalno i fizički zlostavljana od strane njene tetke i rođaka; njeno školovanje u Lowood Institutu, gdje upoznaje prijatelje i uzore, ali i proživljava oskudicu i potlačivanje; period u kojem je radila kao guvernanta u Thronfield Hallu, gdje se zaljubljuje u njenog misterioznog poslodavca Edwarda Fairfax Rochestera; vrijeme koje je provela u Moor Houseu, u kojem je njen ozbiljan ali hladan rođak svećenik zaprosi; i na kraju njen ponovni susret i brak sa voljenim Rochesterom. Kroz ove sekcije roman pruža perspektivu na mnoge važne društvene probleme i ideje, od kojih su mnogi bili kritični za postojeće stanje u tom periodu.

Pet faza Janeinog života su:

Gateshead Hall

[uredi | uredi izvor]
Mlada Jane se svađa sa svojom starateljicom, gospođom Reed iz Gatesheada, ilustracija FH Townsenda

Jane Eyre, desetogodišnja djevojčica, živjela je sa porodicom brata njene majke, Reedovima, kao rezultat samrtničke želje njenog daidže (ujaka). Janein daidža je bio jedini član porodice koji je bio ljubazan prema Jane. Janeina daidžinica (ujna), Sarah Reed nije ju voljela i smatrala ju je teretom. Gospođa Reed je i svoju djecu odvraćala od druženja sa Jane. Kao rezultat toga, Jane je postala defanzivna prema njenoj osudi. Dadilja Bessie je bila jedina Janeina saveznica u kući čak iako je imala običaj povremeno strogo ukoriti Jane. Isključena iz porodičnih aktivnosti, Jane je imala nesretno djetinstvo. Jednog dana, zbog toga što je pokušala odbraniti samu sebe od zlostavljanja njenog starijeg četrnaestogodišnjeg rođaka Johna, jedinog sina Reedovih, Jane je zaključana u u Crvenu sobu u kojoj je njen pokojni daidža umro; tu se od straha onesvjesti misleći da je vidjela duha. Crvena soba je značajna jer postavlja temelje za "dvosmisleni odnos između roditelja i djece" koji se ispoljava u svim Janeinim budućim odnosima s muškim likovima kroz cijeli roman.[9] Nakon toga joj se posvećuje ljubazni apotekar, gospodin Lloyd, kome Jane otkriva koliko je nesretna živeći u Gateshead Hallu. On preporučuje gospođi Reed da Jane pošalje u školu, ideju koju gospođa Reed rado prihvata.

Gospođa Reed zatim traži pomoć strogog gospodina Brocklehursta, direktora Lowood Instituta, dobrotvorne škole za djevojke, da upiše Jane. Gospođa Reed upozorava gospodina Brocklehursta da Jane ima običaj da glumi i obmanjuje, što on razumije kao da je Jane lažljivica. Prije nego što je otišla Jane se suočava sa gospođom Reed i objavljuje da je više nikada neće zvati ujnom. Jane također govori gospođi Reed i njenim kćerima, Georgiani i Elizi, da su one te koje obmanjuju i da će reći svima u Lowoodu kako su okrutno Reedovi postupali s njom. Gospođa Reed je bila duboko povrijeđena njenim riječima, ali nije imala ni hrabrosti ni upornosti da joj to dokaže.[10]

Lowood institut

[uredi | uredi izvor]

U Lowood institutu, školi za siromašne i djevojčice bez roditelja, Jane shvata kolliko je život tu okrutan. Ona se pokušala uklopiti i sprijateljila se sa starijom djevojčicom, Helen Burns. Tokom časova njena nova prijateljica je bila kritikovana zbog njenog lošeg držanja i prljavih noktiju te dobija kaznu. Kasnije Jane joj kaže kako ne bi izdržala takvo poniženje, ali Helen joj kaže kako bi njena dužnost bila da izdrži kad bi se našla u takvoj situaciji. Jane joj ispriča kako su je loše tretirali kod Reedovih, ali joj Helen kaže da bi bila sretnija kad bi prestala da im zamjera.

Nakon nekog vremena gospodin Brocklehurst posjećuje institut. Dok Jane pokušava izgledati neupadljivo, slučajno ispušta svoju pločicu za pisanje i privlači pažnju na sebe. Nakon toga su je prisilili da stoji na stolici označena kao griješnica i lažljivica. Kasnije, gospođica Temple, brižna nadzornica, pomaže Jane da se odbrani i javno je oslobađa svih optužbi. Helen i gospođica Temple bile su Janein najveći uzor. Njih dvije su imale pozitivan uticaj na Jane bez obzira na surovi tretman koji je doživjela od mnogih drugih.

Osamdeset učenica Loeood instituta bile su prepuštene hladnim sobama, oskudnim obrocima i tankoj odjeći. Mnoge učenice su se zarazile epidemijom tifusa. Helen je umrla od zaraze na Janeinim rukama. Kada je zlostavljanje učenica gospodina Brocklehursta otkriveno, nekoliko dobrotvora izgradi novu zgradu i uspostavi odbor koji je bio zadužen za kontrolisanje i ispravljanje Brocklehurstovih okrutnih pravila. Uslovi u školi znatno su se popravili.

Thornfield Hall

[uredi | uredi izvor]

Glavni dio

[uredi | uredi izvor]

Nakon šest godina koje je provela kao učenica i dvije kao učiteljica u Lowoodu, Jane je odlučila da ode u potragu za novim životom. Njena prijateljica, gospođica Temple takođe odlazi nakon udaje. Jane objavljuje oglas za svoje usluge guvernante u novine. Domaćica u Thornfield Hallu, Alice Fairfax se javlja na Janein oglas. Jane prihvata poziciju guvernante maloj francuskoj djevojčici Adele Varens.

Jedne noći, dok je Jane nosila pismo u poštu iz Thornfielda, konjanik sa psom je prošao pored nje. Konj se okliznuo na ledu i zbacio jahača. Bez obzira na jahačevu mrzovoljnost, Jane mu pomaže da se popne na konja. Kasnije, nazad u Thornfieldu, saznaje da je jahač bio Edward Rochester, vlasnik kuće. Adele je ostavljena u njegovo skrbništvo nakon što je njena majka, poznata plesačica, napustila. U početku nije potpuno jasno da li je Adele Rochesterova kćerka.

Prilikom prvog Janeinog upoznavanja sa gospodinom Rochesterom on je zadirkuje kako je začarala njegovog konja pa je zbog toga pao. Jane se suprostavlja njegovom u početku arogantnom ponašanju. Bez obzira na njegovo čudno ponašanje, gospodin Rochester i Jane uskoro počinju uživati u društvo jedno drugoga i provode mnoge večeri zajedno.

Čudne stvari počinju da se dešavaju u kući, nepoznat smijeh se čuo u hodnicima, misteriozni požar u sobi gospodina Rochestera (iz kojeg ga je spasila Jane), i napad na kućnog gosta po imenu gospodin Mason.


Nakon što ga je Jane spasila iz požara, gospodin Rochester joj zahvaljuje nježno i emotivno, i tu noć Jane po prvi put osjeća neobične osjećaje prema gospodinu Rochesteru. Slijedeći dan ipak, on neočekivano odlazi na zabavu negdje daleko i nekoliko dana dolazi nazad sa svim ljudima sa zabave uključujući lijepu i talentovanu Blanche Ingram. Baš nakon što Jane shvati da je zaljubljena u gospodina Rochestera, Jane primjećuje da se on i Blanche sviđaju jedno drugom i počinje da osjeća ljubomoru, pogotovo zato što vidi da je Blanche uobražena i bezosjećajna

Jane saznaje da je gospođa Reed doživjela srčani udar i da doziva Jane. Ona se vraća u Gateshead Hall i ostaje tamo mjesec dana da se brine o svojoj umirućoj ujni. Gospođa Reed priznaje Jane da joj je učinila nepravdu skrivajući pismo Janeinog amidže, gospodina John Eyrea, u kojem on traži da Jane dođe živjeti s njim kao njegova nasljednica. Gospođa Reed mu je rekla da je Jane umrla od gripe u Lowoodu. Ubrzo nakon toga gospođa Reed umire, a Jane ostaje pomoći svojim rođacima oko sahrane prije povratka u Thornfiel Hall.

Nazad u Thornfield Hallu, Jane razmišlja o glasinama da će gospodin Rochester oženiti Blanche Ingram. Međutim, jedne ljetne noći, Rochester izaziva Jane govoreći kako će mu nedostajati nakon što se oženi i kako će ga ona uskoro zaboraviti. Jane koja je obično dobro kontrolisala sebe i svoje osjećaje, otkriva svoje osjećaje prema njemu. Na njeno iznenađenje on joj uzvraća i priznaje da se udvarao Blanche samo kako bi Jane napravio ljubomornom. On je prosi, a Jane iako skeptična na prvu, prihvata brak. Nakon toga piše svom amidži Johnu javljajući mu sretne vijesti.

Dok su tekle pripreme za vjenčanje Janein loš predosjećaj se pogoršava kad se nepoznata žena ušunjala u njenu sobu i poderala Janein veo. Kao i prethodne čudne događaje gospodin Rochester pripisuje ovo Grace Poole, jednoj od služavki. Tokom vjenčanja gospodin Mason i advokat objavljuju da se gospodin Rochester ne može oženiti zato što on već ima ženu, sestru Gospodina Masona, Berthu. Gospodin Rochester priznaje da je to istina, ali i da ga je njegov otac prevario da se oženi zbog njenog novca. Nakon vjenčanja otkrio je da je ona luda i zatvorio je u Thornfield Hall i zaposlio Grace Poole da se brine o njoj. Kad bi se Grace napila Bertha je uspijevala pobjeći i činiti sve čudne stvari koje su se dešavale u Thornfield Hallu.

Ispostavlja se da je Janein amidža, John Eyre prijatelj g. Masona i posjetio ga je nedugo nakon što je primio Janeino pismo o vjenčanju. Nakon što je vjenčanje prekinuto, g. Rochester pita Jane da ide živjeti s njim na jug Francuske kao njegova žena, bez obzira što ne mogu biti vjenčani. Jane je u iskušenju da prihvati, ali shvati da bi tako izgubila sebe i svoj integritet ako dozvoli da je njena strast prema oženjenom čovjeku proguta, i da mora ostati vjerna krišćanskom vjerovanju i vrijednostima. Odbijajući da postupa protiv svojih principa, bez obzira na njenu ljubav prema Rochesteru, ona napušta Thornfield Hall u zoru prije nego što se bilo ko probudi.

Kuća Moor

[uredi | uredi izvor]
St John Rivers dočekuje Jane u Moor House, ilustracija F. H. Townsend

Jane putuje što dalje može od Thornfield Halla sa malo novca kojeg je uštedjela. Slučajno ostavlja svoju torbicu na sjedištu kočije i primorana je da spava u močvari. Neuspješno pokušava da trampi svoju maramicu i rukavice za hranu. Izmorena i izgladnjela, uspijeva da pronađe put do kuće Diane i Mary Rivers, ali je domaćica vrati nazad s ulaza. Ona se onesvijesti ispred vrata, spremna da umre. Svećenik St. John Rivers, brat Diane i Mary pronalazi je i spašava. Nakon što Jane ozdravi John joj pronalazi zaposlenje u obližnjoj seoskoj školi. Jane postaje dobra prijateljica sa njegovim sestrama, ali John ostaje suzdržan.

Sestre napuštaju kuću kako bi započele raditi kao guvernante, a John postaje malo bliži sa Jane. St John otkriva Janein pravi identitet i šokira je izjavom da je njen amidža John umro i ostavio joj 20.000 funti, što je danas ekvivalentno 3.7 miliona KM. Kada Jane nastavi da ga ispituje, St John otkriva da je John Eyre i njegov ujak. Nekoć su se nadali da će dobiti dio njegovog nasljedstva, ali su ostali bez ičega. Jane, oduševljena idejom da ima žive članove porodice i prijatelje, insistira da novac podijele na jednake dijelove između sebe. Diana i Mary se vraćaju da žive u kući Moor.

Prošnja

[uredi | uredi izvor]

Misleći da bi pobožna i savjesna Jane bila savršena žena svećeniku, St John je prosi i nudi joj da otputuje s njim u Indiju, ne iz ljubavi nego iz osjećaja dužnosti. Jane prihvata ponudu da ide s njim u Indiju, ali odbija brak, predlažući da putuju kao brat i sestra. Kad Janeina odlučnost protiv braka sa St Johnom počne da slabi, učini joj se da čuje kako je glas gospodina Rochestera doziva. Jane se vraća u Thornfield Hall da provjeri da li je sve uredu, samo da bi zatekla crne ruševine. Saznaje da je Rochester poslao gospođu Fairfax u penziju, a Adele u školu nekoliko mjeseci od njenog odlaska. Kratko nakon toga njegova supruga je izazvala požar i poslije toga skočila s krova. Dok je pokušavao da spasi sluge i svoju suprugu, Rochester je izgubio ruku i čulo vida.

Jane sse ponovo susreće sa g. Rochesterom, i on je oduševljen njenim povratkom, ali se boji da će je odbiti njegovo trenutno stanje. Sada skroman čovjek, on je odlučio živjeti plemenitijim životom, i otkriva joj kako je žudio za njom od kad je otišla. u očaju je dozivao njeno ime jedne noći, baš onda kad se njoj učinilo da je čula njegov glas. Jane mu priznaje da je sad financijski nezavisnna žena i uvjerava ga u njenu ljubav, objavljujući da ga nikad neće napustiti. Rochester je prosi po drugi put i oni se vjenčaju. Živjeli su sretan život u staroj kući u šumi zvanoj Ferndean Manor. Par je ostao u kontaktu sa Adele, kao i sa Dianom i Mary, koje su se također poudale. St John se seli u Indiju da nastavi sa svojim misionarskim pozivom, ali saznaju da se tamo smrtno razbolio. Rochesteru se vrati vid na jedno oko dvije godine nakon njihovog vjenčanja, omogućujući mu da vidi svog novorođenog sina.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Silvey, Jane (2005)
  2. Lollar, Cortney
  3. Daniel S. Burt (2004).
  4. Burt, Daniel S. (2008)
  5. Gilbert, Sandra; Gubar, Susan (1979)
  6. Martin, Robert B. (1966)
  7. Roberts, Timothy (2011).
  8. "The 100 best novels written in English: the full list". The Guardian (jezik: engleski). 2015-08-17. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2026-02-07.
  9. Wood, Madeleine
  10. Brontë, Charlotte (16 October 1847)