Gvanin

Gvanin je jedna od četiri glavne nukleobaze koje se nalaze u nukleinskim kiselinama (DNA i RNA).
Ime mu je izvedeno od riječi guano jer ga je prvi put ekstrahirao njemački kemičar Julius Bodo Unger koristeći istoimeno prirodno gnojivo, isprva misleći da je dobio ksantin. Strukturu mu je potvrdio njemački kemičar Hermann Emil Louis Fischer.[1]
Gvanin je derivat purina, a u baznom paru čini tri vodikove veze s citozinom. Građen je od purinskog heterocikličkog prstena. Raspoređen je okomito s ostalim nukleobazama pomoću aromatskih interakcija. Nukleozid guvanina je gvanozin.
Gvanin može biti hidroliziran jakim kiselinama na glicin, amonijak, ugljikov dioksid i ugljikov monoksid. Oksidira lakše od adenina. Ima visoko talište od 350 °C. Relativno je netopljiv u vodi, ali je topljiv u razrijeđenim kiselinama i bazama.
- ↑ Li, Xin; Romero, Marina Diguele; Tcaturian, Sona; Kurpiewska, Katarzyna; Dömling, Alexander. 21. srpnja 2023. N-Edited Guanine Isosteres. The Journal of Organic Chemistry. 88 (14): 9823–9834. doi:10.1021/acs.joc.3c00467. ISSN 1520-6904. PMID 37431831