Wilhelm Dilthey

Wilhelm Dilthey
Wilhelm Dilthey
Rođenje	(1833-11-19) 19. novembar 1833. Wiesbaden-Biebrich, Njemačka
Smrt	1. oktobar 1911(1911-10-01) (77 godina) Siusi allo Sciliar, Italija

Wilhelm Dilthey, njemački historičar, psiholog, sociolog, student hermeneutike, i filozof, rođen 1833.god na Rajni, a umro god. 1912. Diltheyev doprinos nauci se može smatrati empirijskim, nasuprot izrazito dominirajućem idealizmu u Njemačkoj tog vremena.

Studirao je teologiju, historiju i filozofiju u Heidelbergu i Berlinu. Njegovi učitelji su bili: Knu Fischer, Bockl, Ranke i Trendelenburg. Poznata djela Wilhelma Diltheya su "Doživljaj i poezija", "Bit filozofije", "Tipovi svjetskih nazora". Rješenja osnovnih filozofskih pitanja o bitku i smislu ljudskoga života Dilthey predlaže kroz analizu historijskih situacija čovjeka. Čitave generacije značajnih evropskih mislilaca njegovi su učenici i nastavljači. Neki od njih su Georg Misch, Max Frischeisen-Kohler, Eduard Spranger, Hans Freyer, Theodor Litt, Hans Leisegang, veliki i utjecajni mislioci 20. vijeka.

Sociologija

Dilthey je bio vrlo zainteresiran za sociologiju kakvu danas poznajemo, iako je bio protiv direktnog povezivanja sa sociologijom kao naukom upravo zbog toga što je sociologija tog vremena bila pod jakim utjecajem Auguste Comtea i Herbert Spencera. Prigovarao je njihovim evolucionističkim predstavama o tomu kako svi društveni oblici moraju da prolaze kroz nužne promjene, pa tako i njihova naturalističko-znanstvena metodologija.

Svjetonazor - Weltanschauungen

Dilthey je razvio tipologiju tri temeljna svjetonazora, ili pogleda na svijet, za koje je držao da su ta tri svjetonazora "tipična" (može se usporediti s Max Weberovom postavkom o "ideal-tipovima") i da su ti svjetonazori načini kroz koje se odražava i sukob u čovjekovom shvatanju i poimanju prirode.

U naturalizmu, kojeg predstavljaju epikurejci svih vremena i mjesta, čovjek vidi sebe ograničenog u prirodi;

U idealizmu o slobodi, kojeg predstavljaju Friedrich Schiller i Immanuel Kant čovjek već postaje svjestan njegovog odvajanja od prirode uz pomoć njegove slobodne volje;

U objektivnom idealizmu, kojeg predstavljaju G. W. F. Hegel, Baruch Spinoza, i Giordano Bruno, čovjek je najzad svjestan harmonizacije s prirodom. Ove teze su dojmile Karl Jaspersa u djelu "Psihologija svjetonazora" kao i Rudolf Steinera.

Vanjski linkovi

• https://link.springer.com/book/10.1007/978-94-009-8869-9 Wilhelm Dilthey: A Hermeneutic Approach to the Study of History and Culture
• https://www.asau.ru/files/pdf/1251542.pdf A Short History of German Philosophy

Dodatna literatura

• Vladimir Filipović, Novija filozofija zapada, Matica hrvatska, 1968, Zagreb.