Djerba
Djerba
جربة (Džirba) | |
|---|---|
| Otok • Kontinentalni otok | |
 Satelitska slika otoka Djerba | |
 Položaj otoka Djerba u Tunisu | |
| Položaj | |
| Koordinate | 33°48′N 10°53′E / 33.800°N 10.883°E |
| Smještaj | Medenin (vilajet) |
| Država | |
| Zaljev | Gabeški zaljev |
| More | Sredozemno more |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 514 km2 |
| Duljina | 27 km |
| Širina | 26 km |
| Duljina obale | 125 km |
| Najviši vrh | Dhahret Guellala, 53 m m |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje | Houmt Souk |
| Broj stanovnika | 163.726[1] |
  Djerba Djerba na zemljovidu Tunisa  | |
Djerba (ar. جربة, fon. [Dže'rba]), od antike poznat kao Gerba tj. Ǧirba[2] je otok u zaljevu Gabes nedaleko od istočne obale Tunisa.[3]
Djerba je najveći otok na obali Sjeverne Afrike, smješten jugoistočno od Gabeškog zaljeva kojim graniči istočnom i sjevernom obalom, Djerba zatvara zaljev Bugrara. Njegov glavni grad, Houmt Souk (ar. Hūmat as-Sūq), broji 42.992 od ukupno 163.726 stanovnika otoka Djerbe.[1]
Otok je s kontinentom povezan na jugozapadu trajektnom linijom od Ajima do Jorfa, a na jugoistoku cestom dugom sedam kilometara između grada El Kantare i poluotoka Zarzisa, čija prva izgradnja datira s kraja 3. stoljeća pr. Kr. kada su Rimljani podigli nasip El Kantara dug 6,4 km kojim je povezan s kopnom.[4]
Na Djerbi se nalazi 30 naselja koja svjedoče o jedinstvenom obrascu naseljavanja usred polusuhog krajolika od 9. stoljeća, u kojima je lokalno stanovništvo prilagodilo svoj način života uvjetima prirodnog okruženja oskudnog vodom. Zbog toga je otok upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi 2023. godine.[5]
Otok je dug oko 27 km, širok 26 km, a ima površinu od 510 km².[3] Na njemu živi 163.726 stanovnika,[6] od kojih je većina berberskog porijekla, uz to ima i nešto Židova, kojih je nekad bilo puno više, njihova zajednica bila jedna od najstarijih na svijetu. Mali dio stanovništva pripada haridžitskoj sekti islama.[3] Grad Houmt Souk na sjeveru je administrativni centar i najveći suk, a Ajim na jugu glavna trajektna luka.[3]
Djerba ima vruću sredozemnu klimu, ali teži pustinjskoj klimi (Köppenova klasifikacija klime: BWh) koja graniči s vrućom polusušnom klimom (BSh) jer se nalazi na raskrižju mediteranskih i saharskih zračnih masa. Prosječna godišnja temperatura je 19,8 °C , s mjesečnim prosjecima koji rijetko prelaze 30 °C ili padaju ispod 8 °C. Ljeti maksimalni prosjek doseže 32,7 °C, ali toplinu ublažava morski povjetarac, dok su zimi mjesečni prosjeci iznad 12 °C.[7]
Djerba je poznata još od antike, kada se po predaji smatrala otokom Lotofaga (od starogrčkog Lotofagitis, Λωτοφαγῖτις ili Λωτοφάγων νῆσος, što znači „jedači lotosa”), opisanim u Homerovoj Odiseji. Tako su ga antički geografi nazivali „Zemlja u kojoj se jedu lotosi”.[3]
Tijekom starog vijeka na njemu su se izredale brojne civilizacije, od Numidije, Kartage, Rima, Vandala (439.-533.), do Bizantinaca (533.-665.).[2] Dva rimska cara, Trebonijan Gal i njegov sin Voluzijan, rođeni su na Djerbi. Sredinom 3. stoljeća izgrađena je bazilika u tadašnjoj biskupiji Girba. Dvojica otočkih biskupa ostavila su svoja imena u povijesti: Monnul i Vincent, koji su prisustvovali saborima u Kartagi 255. odnosno 525. Ruševine njihove katedrale mogu se prepoznati u blizini El Kantare, na jugozapadu otoka, iz koje potječe prekrasna krstionica u obliku križa koja se čuva u Nacionalnom muzeju Bardo u Tunisu.
Nakon Arapske invazije 665. godine otokom vladaju tuniski i kairouanski emiri. Razdoblje između 12. i 15. stoljeća bilo je burno jer je tada otok prelazio iz ruke u ruku raznih vladara, od normanskih, sicilijskih do Ḥafṣidskih vladara.[3]
Španjolska je tijekom 16. stoljeća u nekoliko neuspješnih navrata pokušala zavladati otokom[3], a nakon Bitke kod Djerbe 1560. godine, Djerbu je osvojilo Osmansko Carstvo.[8] Francuska je zauzela otok 28. srpnja 1881. godine i tijekom Francuskog protektorata nad Tunisom (1881.-1956.) otok Džerba je administrativno bio podijeljen na dvanaest šeikata.[2]
Kad je Tunis stekao neovisnost 1956. godine, Houmt Souk je postao administrativni centar jedinog distrikta (mutamadije) na otoku koji je kasnije podijeljen na još dva dodatna distrikta: Midoun i Ajim.[2]
| Djerba: Svjedočanstvo o obrascu naseljavanja na otočnom teritoriju | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Tunis |
| Godina uvrštenja | 2023. (45. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | v |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1640 |
Pored nasipa El Kantara iz rimskoga doba (3. stoljeće pr. Kr.) kojim je povezan s kopnom, a koji je obnovljen 1953. godine, Djebra obiluje brojnim znamenitostima. Na otoku je oko 250 džamija, a kraj Hara Sghira nalazi se židovska sinagoga La Ghriba. Na jugoistoku otoka su ostatci feničkoga trgovačkog naselja Meninxa (1000. pr. Kr.) i gusarske utvrde iz 15. i 16. stoljeća.[9]
Svjetsku baštinu na otoku čini 30 lokaliteta u kojima se očituje mješavina jedinstvenih okolišnih, sociokulturnih i ekonomskih čimbenika. Naime, u središtu ovog sustava bila je kombinacija raspršenih naselja ruralnog tipa niske gustoće (susjedstva organizirana prema menzel-houma sustavu, tipičnom za Ibadije, koji kombiniraju stambene prostore s obiteljskim gospodarskim aktivnostima) i gušćih klastera urbanog tipa (stambena naselja naseljena židovskim zajednicama i trgovačka četvrt posvećena trgovačkoj razmjeni), koji su zajedno tvorili jedinstveno naselje na otoku.[5]
Houma (susjedstvo), sastavljena od niza menzela (obiteljskih imanja), bila je ekonomski samoodrživa cjelina koja je ugostila poljoprivredne i obrtničke aktivnosti, predstavljajući u malom opsegu društvenu i ekonomsku organizaciju otoka u cjelini. Houme su bile povezane međusobno, kao i s otočnim bogoslužjima, glavnim trgovačkim središtem i stambenim četvrtima, složenom mrežom cesta.[5]
Obrambena orijentacija Djerbe duboko je utjecala na njezinu arhitekturu. Masivni houch (stambena jedinica) unutar menzela bio je bez otvora prema van i okružen kutnim tornjevima. Brojne džamije na otoku također su projektirane imajući na umu stalnu nesigurnost. Sa svojim kratkim, zdepastim oblicima, prorezima u obliku strijele na pročeljima i terasama s nazubljenim zidovima, često su bile mjesta utočišta i otpora. Nekoliko džamija razasuto je uz obalu, na dohvat ruke jedna drugoj, u svrhu nadzora i upozorenja te formiranja prve linije napredne obrane; druge, utvrđene i masivne, formiraju drugu liniju stražnje obrane; treće, neke trogloditske i služe prvenstveno kao skloništa, nalazile su se dalje u unutrašnjosti.[5]
Ova tradicionalna upotreba otočnog teritorija, u kombinaciji sa svakodnevnim životom njegovih stanovnika, vođenih imperativom obrane i samodostatnosti, podsjeća na burna razdoblja tisućljetne povijesti Djerbe i danas nudi izvanredan primjer načina na koji su se lokalni stanovnici prilagodili uvjetima svog okoliša.[5]
Rimski nasip El Kantara
Berberska živa ograda (tabia) od bodljikavih krušaka.
Stari bunar na otoku
Tipičan krajolik đerbijskog sela.
Unutarnje dvorište kuće za odmor.
Džamija (Džema) Louta u Sedouikechu.
Džema Fadlun.
Zidine utvrde Borj El Kebira u Houmt Souku.
Unutrašnjost sinagoge Ghriba.
Turska džamija u Houmt Souku.
Otok je od davnina poznat po voćarstvu (naročito po datuljama), maslinama, ribolovu (spužve i kamenice), vunenim tepisima, svilenim tkaninama, pletenim predmetima od halfa-trave, izradba nakita i lončarstvo.[9] Danas je poznat kao popularno turističko odredište, zbog lijepih plaža i internacionalne zračne luke Djerba-Zarzis (IATA: DJE, ICAO: DTTJ).[3]
- 1 2 Popisa stanovništva Tunisa iz 2014 arhivirano iz [izvornika], 17. rujna 2014. (fr.) Pristupljeno 20. kolovoza 2025.
- 1 2 3 4 L'histoire de Houmt Souk (francuski). Federal Hotel Tunisie. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. travnja 2020. Pristupljeno 21. kolovoza 2025.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 Jerba (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. kolovoza 2025.
- ↑ El Kantara Causeway (engleski). Structurae. Pristupljeno 21. kolovoza 2025.
- 1 2 3 4 5 Djerba: Testimony to a settlement pattern in an island territory, službene stranice UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 21. kolovoza 2025.
- ↑ Tunisia, Republic of Tunisia (engleski). City population. Pristupljeno 22. kolovoza 2025.
- ↑ Station Djerba (francuski). Météo Climat. Pristupljeno 21. kolovoza 2025.
- ↑ Battle of Djerba (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 21. kolovoza 2025.
- 1 2 Djerba, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21. kolovoza 2025.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Djerba |
| Kulturna baština (8) | Amfiteatar u El Džemu (1979.) • Ruševine Dougga (1997.) • Djerba: Svjedočanstvo o obrascu naseljavanja na otočnom teritoriju (2023.) • Medina Kairuana (1988.) • Kartaga (1979.) • Punski grad Kerkuane s nekropolom (1985.) • Medina Sousse (1988.) • Medina Tunisa (1979.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna baština (1) | Nacionalni park Iškel (1980.) | ||
