Mont Pelée

Mont Pelée
Mont Pelée
	Planina • aktivni vulkan
Etimologija	„Odvažna planina” ili „Oguljena planina”
Položaj
Koordinate	14°49′N 61°10′W / 14.817°N 61.167°W
Država	Francuska; 0 Martinik;
Fizikalne osobine
Najviši vrh	1397 m
Geologija
Zadnja erupcija	1929.–1932.
Vulkanski luk	Vulkanski luk Malih Antila
	Mont Pelée Mont Pelée na zemljovidu Martinika
	Normativni nadzor wikipodatci; wikislike; VIAF; EB;
	v; r; u;

Mont Pelée (fra.; mal. kreol. Montann Pèlé, što znači „Odvažna planina” ili „Oguljena planina”) je planina i aktivni vulkan na sjeveru otoka Martinika, koji je prekomorski departman i regija Francuske i dio vulkanskog luka Malih Antila Kariba.

God. 2023., vulkani i šume Mont Peléea, kao i i vrhova (fr. pitons) sjevernog Martinika (Pitons Du Carbet), upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi zbog zastupljenosti vulkanskih procesa i svih vrsta šuma i raznolikosti endemskih biljaka Malih Antila.^[2]

Odlike

Mount Pelée je najbolje očuvani stratovulkan na Karibima i posljednji aktivni vulkan na Martiniku. Trenutni vrh sastoji se od ugniježđenih kupola nastalih erupcijama 1902. i 1929. godine, s izbočinom poznatom kao „le Chinois“ koja je najviša točka na 1397 metara.^[2]

Mount Pelée je rezultat klasične zone subdukcije, i to one koja je formirala otočni luk Malih Antila dug 850 km od Puerto Rica do Venezuele gdje se Karipska ploča sastaje s atlantskom oceanskom korom, koja pripada Južnoameričkoj ploči. I drugi vulkani ovog otočkog luka su poznati po svojoj vulkanskoj aktivnosti, kao što su: La Soufrière sa Svetog Vincenta, La Grande Soufrière (Basse-Terre, Gvadalupe), Soufrière Hills s Montserrata i podmorski vulkan Kick 'em Jenny, sjeverno od Grenade.

Kultni vulkan Mount Pelée ima jedinstveni tip erupcije: vulkansku kupolu s bočno usmjerenim eksplozijama lave, poznatu po učestalosti svojih prošlih erupcija, koji je dao ime „pelejskom eruptivnom tipu”.^[2] Stratovulkan većinom miruje, ali povremene ipak erumpira. Tijekom jedne erupcije Mont Pelée se uzdigao za stotinjak metara, te je danas s 1397 metara nadmorske visine najviši vrh Martinika.

Poznate erupcije bile su u godinama 1792. i 1851., a posebice je poznata ona od 8. svibnja 1902. godine koja je za smo nekoliko minuta gotovo u potpunosti uništila grad Saint-Pierre. Broj ljudskih žrtava se procjenjuje na preko 30 tisuća. Gotovo nitko nije preživio u radijusu od preko 10 kilometara od vulkana, pred užarenim plinom temperature od oko 600 °C. preživjele su samo tri osobe, zatvorenik u slabo prozračenoj ćeliji, svećenik koji je živio na rubu grada (ali jako opržen) i djevojčica koja se čamcem sakrila u obližnjoj morskoj špilji.^[3] Erupcija iz 1902. godine smatra se „najsmrtonosnijim vulkanskim događajem 20. stoljeća” i svjetskom referencom za povijest vulkanologije. Danas je Saint-Pierre mali grad s jedva 5 tisuća stanovnika.

Bioraznolikost

Unutar šumskih kontinuuma koji se protežu od morske obale do vulkanskih vrhova Mount Pelée, uključujući i klimaksne šume i drevne sekundarne šume, mogu se naći globalno ugrožene vrste kao što su martinička vulkanska žaba (Allobates chalcopis), martinički šišmiš, martinički kopljanika i martinička vuga (Icterus bonana), dva stroga endema.^[2]

Ova vulkanska područja dom su izvrsnim primjerima vrlo starih vlažnih šuma. Suše šume na nižim nadmorskim visinama također su iznimno dobro očuvane za tropske vulkanske otoke. Flora i fauna, posebno endemske vrste, izvanredne su. Mount Pelée se nalazi unutar područja koje je međunarodna znanstvena zajednica prepoznala kao jedno od najzamjenjivijih na svijetu.^[2] Mount Pelée je dom iznimne flore koja se sastoji od 1058 vrsta autohtonih vaskularnih biljaka, uključujući 816 sjemenjača i 242 papratnjača. Među njima je 51 ugrožena vrsta, Kao što su: Calumet Montagne, Fleur-Boule-Montagne i Aralie. Martinique je dom za 186 od 263 vrste (71%) regionalno endemskih sjemenjača, kao što su: divlji ananas, bwa débas blan i krékré wouj.^[2]

Mount Pelée je i „značajno područje za ptice” (engl. Important Bird Areas, IBA) i pored navedenih endema ovdje se mogu naći značajne populacije: grlica prepelica (Geotrygon mystacea), maloantilskih čiopa (Chaetura martinica), zelenogrlih (Eulampis holosericeus) i ljubičastogrlih karipskih kolibrija (Eulampis jugularis), plavoglavih (Riccordia bicolor) i antilskih ćubastih kolibrija (Orthorhyncus cristatus), karipskih elanija (Elaenia martinica), maloantilskih muharica (Myiarchus oberi), maloantilskih peweeja (Contopus latirostris), ljuskavih (Allenia fusca) i bisernookih drozdica (Margarops fuscatus), smeđih (Cinclocerthia ruficauda) i sivih drhtavica (Cinclocerthia gutturalis), riđogrlih solitaira (Myadestes genibarbis), antilskih eufonija (Chlorophonia musica), maloantilskih saltatora (Saltator albicollis)i maloantilskih zebica (Loxigilla noctis).^[4]

Saint-Pierre ispod Mont Peléa
Zaljev sv. Petra ispod vulkana
Šume Mont Peléa
Endemski kestenjasti vranjak^[5] (Icterus bonana)
Endemska i kritično ugrožena vrsta martiničke vulkanske žabe (Allobates chalcopis)

Izvori

↑ Pelee. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution. Pristupljeno 8. ožujka 2017.
1 2 3 4 5 6 Volcanoes and Forests of Mount Pelée and the Pitons of Northern Martinique, svjetska baština UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2025.
↑ David Bressan, "8. svibnja 1902.: La Pelée", Scientific American Blog Network (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2025.
↑ "Sjeverne šume i Mont Pelee", BirdLife Data Zone, BirdLife International. 2021. (engl.) Pristupljeno 31. srpnja 2025.
↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Mont Pelée

Volcans et forêts de la Montagne Pelée et des pitons du nord de la Martinique (fr.)

[GVP-1] Pelee. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution. Pristupljeno 8. ožujka 2017.

[UNESCO-2] 1 2 3 4 5 6 Volcanoes and Forests of Mount Pelée and the Pitons of Northern Martinique, svjetska baština UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2025.

[3] David Bressan, "8. svibnja 1902.: La Pelée", Scientific American Blog Network (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2025.

[4] "Sjeverne šume i Mont Pelee", BirdLife Data Zone, BirdLife International. 2021. (engl.) Pristupljeno 31. srpnja 2025.

[zzo-5] Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

v r u Svjetska baština u Francuskoj
	Kulturna baština (46)	Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi¹⁾ (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Djela Le Corbusiera (2016.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Kraljevske utvrde Languedoca (2026.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu⁵⁾ (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Maison Carrée (2023.) • Megaliti Carnaca i obale Morbihana (2025.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Plaže iskrcavanja na Dan D, Normandija, 1944. (2026.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa ²⁾ (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli³⁾ (1998.) • Rudarski bazen Nord-Pas de Calaisa (2012.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea⁴⁾ (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.)
	Prirodna baština (7)	Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)⁴⁾ • Lagune Nove Kaledonije⁴⁾ (2008.) • Nacionalni park Réunion⁶⁾ (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.) • Vulkani i šume Mont Peléea i vrhova sjevernog Martinika⁴⁾ (2023.)
	Mješovita baština (2)	Pireneji-Mont Perdu³⁾ (1997.) • Te Henua Enata, Markižansko otočje (2024.)
	Popis nematerijalne svjetske baštine u Francuskoj (30)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske; ²⁾ Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja; ³⁾ Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske; ⁴⁾ Francuski prekomorski posjedi; ⁵⁾ Zajednička svjetska baština sedam zemalja (Argentina, Belgija, Francuska, Indija, Japan, Njemačka i Švicarska)